SPLIT Presuda vijeća splitskog suda 20-godišnjem I. P. za smrt makarskih gimnazijalki Ane Andrijašević i Kate Erceg izazvala je šok u javnosti. Naime, potkraj listopada 2002. kao malodobnik bez vozačke dozvole, "pokupio" ih je očevim darom, snažnim BMW-om Z3. Predsjednica vijeća, sutkinja Marica Šćepanović i njezini kolege, suci Vinko Cuzzi i Zoran Matulović, smanjili su osudu sutkinje Marije Majić s dvije i pol na dvije godine zatvora.
Naročito su u javnosti negativno odjeknuli olakotni elementi, i to da "sud prvog stupnja nije pravilno prosudio težinu malodobnikovog inkriminiranog čina, utoliko što je precijenio jakost ugroze kaznenim djelom, zabranjenog posljetka", te da je "sud podcijenio anamnestičke podatke, iz kojih proizlazi da malodobnik potječe iz obitelji društveno prihvatljivog ponašanja, s tim što su mu roditelji, iskazavši osobitu brigu, omogućili studiranje u inozemstvu, u kojem se segmentu pokazao uspješnim".
…[Sudac Cuzzi] Poziva se na zakonske odredbe prema kojima je svrha maloljetničke sankcije pružanje zaštite, brige, pomoći i nadzora, te osiguranje opće i stručne izobrazbe, kojima će se utjecati na odgoj, razvijanje ličnosti i jačanje odgovornosti…
…upravo je Marijan Primorac, otac okrivljenika, svojim bahatim i glupim ponašanjem pokrenuo slijed koji je rezultirao smrću djevojaka. Zakon mu nije mogao suditi, a pritisak okoline bio je takav da su Primorci prodali imovinu i odselili se u Zagreb. Davanje sinu zvijeri na četiri kotača kako bi se pokazivao po mjestu i maltretirao sugrađane ne može, ni u ludilu, biti prihvatljivo ponašanje. Ili može, u našem pravosuđu…
…Dečko je nakon svega dobio vozačku dozvolu po pozitivnim propisima…
Namjerno sam kopirala neke dijelove objavljene u Večernjem listu, da ne bi ispalo da krivo nešto navodim. Ogorčena sam, što drugo da kažem? Ne želim na dugo i na široko razglabati o tome u kakvom to društvu živimo, o definiciji društveno prihvatljivog ponašanja, o tome što se sve može kupiti novcem-samo želim postaviti jedno jako jednostavno pitanje: