KOJA ĆE SE BUDALA SUTRA ŽRTVOVATI U OBRANI DOMOVINE KAD JE VLAST SPREMNA ODREĆI SE GENERALA GOTOVINE!
ZAŠTO SAM NAPISAO «PUŽA (2)? Cijeli Interviev "Hrvatski List"
Pod 1 ) Zar nije bolje da Hrvatska bude uz generala Gotovinu i da trpi koliko trpjeti mora, nego da trajno bude talac presude koja joj je u Haagu namijenjena
Pod 2) Ne treba popuštati kao što je popustio aktualni predsjednik Sabora kad je rekao da bi u Haag poslao i osnivača sadašnje hrvatske države pa neka tamo dokazuje zašto ju je osnovao. Ne treba slinaviti kao što je slinavio aktualni predsjednik Vlade kad je pozvao Gotovinu da se javi, ode u Haag i riješi te svoje sporove s njima, jer Hrvatska ne može biti talac jednog čovjeka. «Talac jednog čovjeka!» Koješta!
Razgovarao: ZORAN VUKMAN
U podužem intervju, što ga je dao našem listu, čiji drugi dio objavljujemo u ovom broju, književnik Ivan Aralica govori o podaništvu u hrvatskoj politici, fenomenu koji mu je bio izravna inspiracija za pisanje novog, netom objavljenog romana.
Koliko je helicikultura prisutna i u aktualnoj hrvatskoj politici i kako ste došli na tu asocijaciju, alegoriju o helicikulturi - karakteru hrvatske politike u vrijeme Svena Tupeka?
Znate li za onu svetopisamsku izreku koja kaže kako nije sve u kruhu. Nju je dobro iskoristio jedan ruski pisac da bi doveo u pitanje utopiju o komunističkom raju koji nas čeka na kraju svih patnji i svih muka tijekom «socijalističke revolucije koja teče». Ja pamtim vladavinu te obmane! Kad danas slušam istu pjesmu preinačenu za potrebe ovoga trenutka – kad slušam kako bismo trebali ostati bez duha, ispuhnuti, e da bismo došli do kruha, do većeg standarda u tamo nekoj rajskoj zajednici – ne mogu se ne sjetiti komunističkih aktivista i njihova komunističkog raja gdje radiš koliko ti se radi, a uzimaš koliko ti treba. Tim prije što su ti aktivisti u likovima Žepe Bevande i Svena Tupeka ostali isti - aktivisti i za nekadašnju i za sadašnju obmanu. Pitam se imaju li ti ljudi obraza? To što oni danas nude, taj kruh bez duha, tu umjetna maglicu iz «Puža», to je isto ono što su i nekada nudili. To je helicikultura, pužogojstvo, život bez duhovnosti sabijen u ciklus od rođenja do tovljenja i upotrebe…I kad bi toga kruha, bez kojeg se ne može živjeti, bilo više kad ostanemo bez duha, hajde neka! Ali, to dobro znamo, kruha će bez duha biti manje nego bi ga bilo da duh, naše kolektivno pamćenje i naš ponos, bdiju nad sigurnosti našeg kruha nasušnog.
###-_Tekst treba u cijelosti pročitati, postoje linkovi koji vode na moguću istinu, Tvrditi da se boji; i jedan dan u zatvoru je puno, posljednja suđenja nam sve govore trunuti u zatvoru godinama za krivicu koju je netko drugi prouzročio i oprao ruke. Dogodilo se to Tihomiru Blaškiću koliko mu je od života oduzeto, duševno zdravlje, djecu koju godinama nije vidio. Da pojasnim krivci su na slobodi, sjede u vlasti i samo sa strane savjetuju koga će u Den Haag Carli Del Pontte u ruke dati pokloniti, To nisu zaslužili Naši časnici, vojnici profesionalci- S visokom vojnom naobrazbom, na akademijama su učili i ratno pravo - Ženevsku Konvenciju koja je osnova završetka Vojne Akademije. Zato bismo prije no što komentiramo, trebali sagledati činjenice,Ne skočiti pa reći Hop. ?_Miroljubivost okolnih susjeda, je viđena NATO - košta, ima svoju cijenu, naši ljudi u tuđim ratovima, pogibelj, cijena o milijardama dolara je rijeć, naravno samo pristupanje, o tome se šuti; visoka, i previsoka je to cijena za zemlju koja broji jedva 4,5 milijuna stanovnika, A dugovi 30,230 milijunaUS$ dolara, Kome utopijska prića o boljitku i blagostanju.
Ciciban*