Ispod mojih vjeđa
teče voda,
slana suza mi pobudila osjetila!
Ne vidi mi zjena svjetla,
pod vjeđu se skrile riječi umorne!
Tek što niknulo je vedro jutro,
smračio se dan!
Gdje da skrijem sad ove
smjelosti srca moga,
koji da naglasak stavim
na prvo slovo..
Uspjela sam istjerati bliskost
iz svoje blizine..
kao da mi to bješe cilj!
I vjeđe su moje,
još uvijek, skrivenog sunca prah.
Danas ću ostati ležati,
svjesno biram krivi put,
priznajem!
Danas mi se sviđa bol.
...Čarobno moje...sada me još više boli...al vjerujem ne više nego Tebe...pokušaj biti svoja...a ne tuđa...naša ljubav ne umire, a Tvoja u njoj vječito traje...pusa Ti i Zagrljaj snažni
Post je objavljen 26.02.2005. u 01:23 sati.