Nekom je dobro, nekom nije, što je sasvim u redu. Meni je prilog u Dobro jutro Hrvatska, premda kratak, bio izvrstan. Upravo ono što sam htio uradio je Dinko Kreštalica. Možda ne baš sve, jer sam mu dao popis 60-tak blogova da ih snima i umontira u prilog, računajući da će sve trajati duže. Ispalo je kako je ispalo, pa mi se sad čini da je to bolje. Naime, kao što sam bezbroj puta rekao, htio sam da prilog bude prava priča o Blogu. I, bila je. Kad Dario snimljeno stavi na WEB (jesam li točno rekao?), onda će se vidjeti da je sve rečeno. Ništa nije propušteno. Misercordia, Dario i Markiz se Sadi, bili su sjajni. Pričali su kao da im je to osnovna profesija. Kao da to rade svaki dan. Bilo je dirljivo kad je Sonja rekla ono da čita neki vrlo učen blog i da joj se, dok čita, čini da to piše neki akademik ili takvo što, a onda pri kraju teksta pročita, joj, kasnim, moram u školu!
Mislim da je Riječanka napisala sjajan komentar. Naime, i ona misli, koliko sam razumio, da je riječ o predstavljanju Bloga, a ne pojedinaca. Eu Gen me počastio također dobrim komentarom. Na njegov način dobrim. I ja mu se zahvaljujem na komplimentu, jer i ja znam, kao što on odavno zna, da je znatno stariji od mene. Čini mi se, sva tri mjeseca i ne znam koliko Venera. U svakom slučaju, poštujem ga kao vrsnog skijaša, ravnog Janici, jer njegov strmoglav spust niz Venerin brežuljak spada u sam vrh skijaške vještine.
Meni su momci i djevojke s HTV rekli da je sjajan prilog, samo što je kratak.
E, to kratak je najbolje u svemu.
I bolje je da se novinar nije držao svih mojih savjeta. Jer mi je rekao, na današnjoj kavi, da taj dio nije uspio televizijski. Zato ga je preskočio i zato je prilog bio kraći.
Inače, danas je bilo zanimljivo na TV. Dora je došla do polufinala i okupilo se mnoštvo novinara. Dakako i pjevača. Rukovali smo se, ispričali poneki novi vic. Bilo mi je drago da se Dujmićevo zdravlje popravilo, da je Ibrica dobro, da su svi dobro osim onih dvoje koji su ispali iz daljeg natjecanja. Popričah malo s Borisom Novkovićem, poljubih ručicu Vesne Pisarović, magistrice književnosti (Vesna, kad ćeš Unu posjetiti u školi?), uzdahnuh kad vidjeh Žanu, razmijenih nekoliko riječi s Karanom.
U drugom studiju je Duško Čurlić snimao 100 % ja. Onuda su prolazili neki fotoreporteri i rekoh im da ću ih uvesti u studio, jer je tamo Iva Majoli i njeni gosti. U svakom slučaju vrlo zanimljiva fotka. I zato što ta emisija ide tek u idući utorak. Ali, momci ne razumiju ništa. Oni su poslani da snime Konferenciju za tiskotine, to su obavili i što ih maltretiram s nekom tamo Ivom Majoli. E, moj Sadi. Što bi iz toga napravio!
Uvodić je završio s montiranjem glazbenog dokumentarca o Dori Pejačević. Pogledao sam kako film izgleda. I, jako sam zadovoljan. Dobro je snimljeno i montirano. Upravo onako kako mi je Branko govorio kad sam mu pomagao da dobro napiše svoju ideju. Hoću reći, ideja je toliko dobra da ju je nemoguće napraviti loše. I zato držim da je Uvodić kompletan autor te emisije. Beli je realizator, a ja sam samo pisao ono što je Uvodić vidio kao sliku. Dakle, daktilograf.
Ne napisah ni jednu riječ o Đurđevcu. Tamo je bilo sve dobro, a posebno razgovor koji sam imao s Vlatkom Pokos. Znam je odavno i odavno o njoj dobro mislim, jer je zaista inteligentna djevojka. Možda idući tjedan napišem i te impresije.
Štos za kraj, neprimjeren za osvjedočene ljubitelje životinja s krznom. Palo mi je na um da bi bilo dobro da se Vlatka prvi put pojavi na sceni za živim zecom. Drži ga u naručju i gladi mu nježnu bijelu zimsku dlaku. Uvodić je kao pita, je li joj to zec za novu bundu? A ona, kao, pogladi zeca i reče: Neee. nije za bundu nego za večeru!
Odustao sam od te ideje. Netko bi, naime, šalu shvatio ozbiljno, a onda... ništa od večere!
Post je objavljen 25.02.2005. u 20:37 sati.