Najprije nisam dobro skuhala jaja. Htjela sam tvrda a ispala su meka, a kako ne jedem kruh jaja su ostala nepojedena. Onda sam sa snimanjem počela kasno i završila još kasnije, a od dvije dogovorene kave realizirala nisam ni jednu.
Jedna pak druga prijateljica ponovno mi je svojim ponašanjem zviznula šamar, ali to je u skadu s danom koji počeo meko kuhanim jajima. Nekoć davno mi je bilo žao, čak sam i plakala jednom zbog njenog ponašanja, a sada mi postaje svejedno, nema tu više baš nikakvih osjećaja.
Usput nam je ispustila guma i počeo škripat prozor, a i morti sam se zamjerila jednoj dragoj mi trudnici. :-(
U nadi da mi ječmenac neće narast, krenuh na spavanje.
Isplanirah i današnji dan koji će, nadam se, imati bolji nastavak od prijašnjeg.
Post je objavljen 25.02.2005. u 09:53 sati.