Ocean u meni pritišće da provali kroz uska vrat,
a ruke raskvašene bojama tišine
bacaju se kroz glatkoću neba.
Reći ću ti tko se.
Promisli na prodrmane svjetove
koji padaju u uvali bešumnih zavođenja
Još jače
Mogu se vidjeti semafori otupjeli od zurenja u noć
koja hlapi pod otiscima razrezanih jagodica, i crvenilo
se prelijeve preko prozora,
i vrijeme je crveno.
Reći ću ti tko si.
A ti odnesi divlje lupanje
zamaskirane taštine
jer mjesto njezina rođenja
nije nepomičan grad
koji obavija skliska samoća.
Ona cirkulira njekanjem istine
smrznutog horizonta
i uvijek postoji
posljednja istina iza istine koju
skrivaš.
Reći ću ti tko si.
Utrni svoje pokrete.
Post je objavljen 24.02.2005. u 23:59 sati.