Marketing
DAN 253
Malo najnovijih vijesti od našeg neustrašivog dopisnika iz Ruande.
Ja i dalje živim na "visokoj nozi" Bogu hvala i svaku večer sam vanka. Ujutro spavam do deset ili jedanaest sati a onda idem na doručak u La Galete ili kako mi to ovdje kažemo "u švabe" jer je gazda nijemac. Nakon doručka odem do don Sebastijana ili odem u šetnju gradom i okolicom ili se vratim nazad kući gledati dvd ili odem švrljati po internetu ili pak završim u kafani sa ekipom. Danas krećem na jednomjesečni izlet u Kongo, Burundi i zapadnu Tanzaniju. Trebao sam ići prije sedam dana ali sam čekao da mi pošalju prednji blatobran za Hondu iz Johanesburga. Kako blatobran još uvijek nije stigao nema odgađanja. Polazak je DANAS i točka! Prije nego odem u Gomu otići ću u Gitaramu u fra Ivice Perića par dana da se relaksiram a onda dva dana u Gisenyi. Tamo imam jednog prijatelja pa ćemo najvjerojatnije po kafanama. Nakon Gisenyi idem u Gomu itd.
Neki mi se đava čuje na 3000 okretaja na motoru pa sam išao ustanoviti šta je problem. I naravno, doktor magistar docent inžinjer i pjesnik Robert Andrija Skejić je ustanovio šta je problem. Aluminijski štitnjak od motora vibrira o šasiju ili tako nešto tako sam ja zaključio. Uglavnom nije ništa ali kad sam vraćao štitnjak nazad, pošto sam ja SIVONJA, jednu sam vidu privida pa je odnio đava navoj ali Bogu hvala opet sam se snašao. Naime, moj prijatelj Oronzo koji radi u Ruandi za neku belgijsku firmu nešto oko mehanike ili građevine, nisam ga ni ja dobro razumio, mi je napravio novu vidu koja je duža pa sam je zavida i sa druge strane još zavida maticu. Sad je zavidano u svih šesnaest. E tako se to radi.
A vezano za pitanje kako je u ovom dijelu Konga gdje ja planiram ići mogu reći da sam čuo dosta priča da ima paravojnih bandi da je opasno itd. Ali opet jedan crnac mi govori da je u Kongu skroz bezopasno i OK. E pa sada kome vjerovati? Bijelcima ili crncima? U svakom slučaju ja idem u Gomu i Bukavu pa ću vidjeti kakva je situacija.
Evo brate šaljem ti i malo slika mene Cica i Oronza u Papirusu (Cicov restoran), zatim par slika po Kigaliju što sam slikao i po danu ispred Cicovog restorana. Pokušat ću ja još napraviti slika po Kigaliju i Ruandi ali znaj da je slikavati po Ruandi malo komplicirano i zajebano. Bar mi se tako čini jer ovo nije turistička država i nemaju veze sa turizmom. Naime, dvogodišnja djeca u vrtiću u Hrvatskoj su bolje organizirana nego Ruanđani. E, kako? Pa ovako! Dođeš u kafić ili restoran.
Tamo gdje bi u nas radilo četvero do petero ljudi u Ruandi na takvom mjestu radi minimalno petnaest ljudi koji su izgubljeni u prostoru i vremenu. Npr. sjediš za šankom, naručiš coca-colu i nekad čekaš deset, petnaest minuta. Pa npr. ideš ća pa zatražiš račun. E njega čekaš i po dvadeset minuta! Nekad čak i pola sata! U Ruandi, u kafićima i restoranima, konobari su organizirani tako da jedan prima narudžbe, jedan piše samo račune a ostali lete k'o muhe bez glave tako da bez obzira što ih ima previše, spori su i zaboravni u svih šesnaest.
Tu inteligentnu organizaciju posla obično smisli gazda za kojeg je moj pas KREŠO (stavi koju Krešinu sliku na stranicu) psihički i mentalno 200 godina ispred njega. Inače nije samo u ugostiteljstvu tako. Tako je sve živo izgleda organizirano u Ruandi gdje su gazde ruanđani. Ako je bijelac vlasnik ugostiteljskog objekta onda je organizacija kvalitetnija ali opet ne tako dobra kao u Europi jer ni bijeli gazda bez obzira koliko god bio inteligentan ne može lako prekaliti i promjeniti ruandski mentalitet do kraja nego samo 20 do 30 posto jer se ruanđani grčevito trude da budu i ostanu onoliko "pametni i inteligentni" koliko su bili kad su sišli sa stabla.
Nekidan sam malo skitao po gradu i imao sam priliku vidjeti kako njihova policija djeluje. Prolazim ti ja jednom ulicom kad policija "utovara" švercere. To su u biti tinejdžeri koji švercaju suvenire, satove, razglednice ili tako nešto da mogu preživiti. Da ne umru od gladi, majke ti! U pickup-ovima, normalno dok ih utovaraju, usput ih i udaraju odnosno "miluju" pendrecima i batinama. Po mom mišljenju policija ih udara i tuče bez razloga jer su oni već uhvaćeni i "utovareni" u pickup-ove ali policija izgleda žarko želi pokazati da su oni zakon. To je bila najobičnija policija u crvenom. Inače ima više vrsta policije. Što se tiče hrane, kruh se vrlo rijetko jede. U restoranima se poslužuje samo na zahtjev ako ga uopće ima.
Ražnjići i kokos su vrlo česta hrana u gostionicama ali ima i druge spize i to mogu reći vrlo zanimljive. Imaju dosta povrća a pizze im znaju biti dosta dobre. Ono što mi se ne svidja, to je da vrlo često znaju stavljati majonezu koja je inače užasne kvalitete ali zato imaju dobrih žestokih začina pa tko voli nek' izvoli. Samo za ugasiti "požar" od žestoke spize treba biti malo na mukama jer dok dozoveš konobara i dok ti on donese piće... eh! Eto to bi bilo ukratko to. Ima toga na tone o čemu bi mogao pisati ali nemam vremena sad. To pišem u dnevnik i biti će napisano u knjizi koju ću izdati. Izvidi brate di, šta, kako, koliko, za izdati knjigu od recimo 1000 stranica u boji delux sa multimedijalnim cd-om na par jezika itd. Kad se vratim iz Afrike to će biti MOJ PROJEKT STOLJEĆA!
I još nešto. Pošalji mail Johanu i Charmaine. Pozdravi ih puno i pošalji par slika pogotovo onu di smo ja i don Sebastijan, don Danko i don Ivica i pošalji im koju sliku iz Kigalija na kojoj smo ja i motor naravno. Eto čujemo se za 10-15 dana, nadam se jer neznam kakva je situacija s internetom tamo gdje idem. Pošto je danas VALENTINOVO potražit ću afričku princezu da joj dam kitu cvijeća, he he! Stojte svi dobro i POZDRAV DOMOVINI!!!.
Post je objavljen 14.02.2005. u 23:51 sati.