Marketing
DAN 241
Evo par riječi o proteklih nekoliko dana u Ruandi. Preselio sam se u kuću gdje žive Cico i Rikardo. Oni su mi predložili da dođem kod njih stanovati jer imaju slobodnu sobu u kući. Kuća je odlična ,ima veliku okućnicu, garažu za motor, dnevni boravak i sve ostale stvari što kuća treba da ima. Također imamo i noćnog čuvara i čistačicu koja nam pere i čisti. Rekli su mi da dam 100 dolara mjesečno za stan i neku siću za čuvara i čistačicu što je troduplo jeftinije nego onaj hotel gdje sam bio. Mislim da mi je ovo odlična kombinacija pogotovo što se kuća nalazi u Kimihururi odnosno u kvartu gdje je don Sebastijan i Cicov restoran. Što se tiče mog života u Ruandi ja živim k'o pravi HADŽIJA.
Odem ja do La Galete, pa do New Cactusa, itd. Sinoć smo ja i Milan otišli na piće u tenis klub a zatim u indijski restoran na večeru. Petak večer smo proveli zajedno u jednom disku u centru grada gdje se održavao nekakav party i svirao jedan popularni lokalni band sastavljen od domaćih ljudi i bijelaca koji tu zive. Bilo je "ludilo"! Kasnije smo otišli i do Republike. Naravno, Cicov restoran Papirus mi je skoro svakodnevnica. Tu skoro svaki dan svratim, dođe mi nekako k'o kafić Kan u Stobreču gdje živim, gdje stalno "visim" itd. Šta da kažem, živim na razini života kako dolikuje jednom Hadžiji. Ustvari, mogao bi ja da živim dosta štedljivo kad bi htio ali mi nije ni na kraj pameti pa da netko od stranaca zapadnjaka pomisli da sam ja siromašni hrvat koji nema ni za papar.
Inače, u ponedjeljak odlazim na jedan izlet od mjesec dana otprilike. Naime o ceme se radi, danas sam predao za vizu za Burundi tako da u ponedjeljak idem za Kongo odnosno u dva mjesta uz granicu sa Ruandom koja se nalaze sa zapadne strane jezera Kivu a zovu se Goma i Bukavu. Nakon Konga idem za Burundi a nakon Burundija idem u zapadnu Tanzaniju u mjesta Kigoma, Kasulu, Kibondo, Kahama, Nzega, Tabora i Mwanza. U Tanzaniji ću pokušati naći jednog hrvata koji mi je poslao e-mail da se nalazi oko 100 km od granice Burundija u Tanzaniji te radi za neku firmu što radi postrojenje za rudnik zlata. Nakon Mwanze se vraćam u Ruandu gdje ću ostati još neko vrijeme a onda nazad preko Ugande i Kenije prema istočnoj Tanzaniji itd.
Još da spomenem da sam jučer sređivao motor malo i da sam popravio zadnji desni žmigavac. Vjerovali ili ne, kad sam pošao na put nisam imao pojma od ničemu vezano za servisiranje motora a sada već neke stvati znam. Naprimjer, mjenjam gume sa montiračima skoro brzo kao vulkanizerski stroj. I jedna mala sitnica, kad sam sinoć išao kući od Cica dok sam okrećao motor izgubio sam ravnotežu pa smo i motor i ja pali na pod. Sva srića nisam vozio doslovce više od dva na sat pa tako da nije ništa ni meni ni motoru.
Moja Honda ima roll barove pa se samo roll bar malo zafriža. Ja sam se malo udario u nogu ali ništa strašno i bitno, miš nagazio slona. To mi je drugi put da mi na ovom putovanju pada motor. Prvi mi je put pao u Wadi Halfi u sjevernom Sudanu dok sam stavljao kofere na motor. I onda sam imao sriće! Pošto je sve pustinja, motor je pao u pijesak pa mu ništa nije bilo. Eto toliko za sada, čujemo se iz Konga za desetak dana. Ppozdrav domovini od Roberta Skejića!!!
P.S.
Zzaboravio sam reći da sam u petak u disku sreo jednu žensku kojoj su i otac i mater čistokrvni Hrvati koji su prije 40 godina otišli u Sjedinjene Američke Države, trbuhom za kruhom. Ta se ženska rodila u SAD-u i zna da joj je mater iz slavonije a za ćaću ne zna iz kojeg je dijela lijepe nam naše Hrvatske. A nezna ni beknit ništa na hrvatskom. Žali Bože i nju i njene roditelje. Šta sve živ čovik neće viditi i sresti po bilome svitu.
Post je objavljen 02.02.2005. u 23:51 sati.