Prošle je godine, zahvaljujući živom emitiranju Radija Rivarele, radijska radionica Novigradskog proljeća uronila u sebe i zaronila u more radiovalova što je usprkos stalnom "plesanju" frekvencije i krčanju u zvučnicima ipak rezultiralo povećanom pozornošću za naš program, barem što se tiče većine hospitanata i "onih starijih". Naime svaki smo dan emitirali sat-dva pjesama rađenih na temu mora, brodova, obale, galebova i svega što se tiče morskog ugođaja. Tako se moglo čuti svašta: od Plattersa i njihovog arhaičnog standarda "Red sails in the sunset" do tada najnovijeg Lukyjevog hita "Ti si more". Ove godine tematski glazbeni blok odlazi u neke sasvim druge vode.
Pretražujući prije par mjeseci svoju kućnu fonoteku, našao sam hrpu tzv. maxi singlova pjesama koje sam kao mladi DJ osamdesetih godina vrtio po klubovima. Počeo sam ih preslušavati i javila se neka nostalgija za prošlim vremenima, tim više što već dugi niz godina nisam ni na jednom lokalnom radiju čuo više od tri ili četiri "jača" hita iz tog razdoblja. Riječ je o stilu koji je 80-tih godina prošloga stoljeća u Europi bio poznat pod nazivom Italo disco. Paralelne podvrste Itala bile su Canada Hi-Energy i Eurobeat, već prema mjestu gdje su pjesme izvorno nastajale. Budući da se radi o pozamašnoj produkciji od nekih 4500 melodija u razdoblju između 1983. i 1989. godine, neki su ih zlobnici podrugljivo zvali "štance" ili "shitalo" što nikome od pravih ljubitelja Italo stila nikada nije smetalo.
Onda se početkom novog milenija dogodio pravi "bum" Italo stila i to gdje? Nećete vjerovati: u Japanu! Netko je u Tokiju na nekom radiju počeo vrtjeti hitove tipa "Boys boys boys", "Dolce vita" i "Lancelot" i japanci su jednostavno poludjeli. Ne treba ni napominjati da je u Japanu vrtoglavo krenula prodaja licencnih reizdanja i remiksa, dok se u ovom dijelu Europe više gotovo nitko nije sjećao ni Sabrine, ni Sandre, ni London boysa.....no dobro, možda tu i tamo po klubovima i to je bilo sve.
A onda sam jednog jutra oko Božića 2004. odlazeći na posao u autu na radiju sasvim slučajno čuo najnoviji dance remiks pjesme "Boys boys boys" što me izuzetno razveselilo i potaknulo me da odlučim: vrijeme je da neki novi klinci upoznaju jedno glazbeno razdoblje koje je (najvjerovatnije) zbližilo njihove roditelje i (potencijalno) uvjetovalo njihovo rođenje.
Dao sam si truda i do danas skupio nekih 1400-1500 ključnih glazbenih brojeva snimljenih u talijanskoj, kanadskoj i njemačkoj produkciji koji su u svoje originalno vrijeme bili nenadmašni hitovi. Bio je to veliki posao jer se ipak uglavnom radi o gramofonskim pločama i kasetama koje je sve redom trebalo digitalizirati. Sada je sve spremljeno u paket i čeka konvoj za Novigrad. Veselim se trenutku kada ću ponosno najaviti: klinci, ovo što ćete sada čuti zove se - Italo disco!
Post je objavljen 24.02.2005. u 16:51 sati.