Svi koji redovito čitamo našeg dragog Kemoterapiju, a i oni drugi, koji su ovdje samo u prolazu, mogli su na naslovnici bloghaera pročitati kako će naš šef i još dvoje blogera biti gosti u petak ujutro na HTV-u u emisiji «Dobro jutro, Hrvatska» gdje će se govoriti o blogu i blogerima u Hrvata.
Što nije za zanemariti. U nepunih deset mjeseci postojanja blogahaera, ovaj je site postao respektabilni dio cyber zajednice kod nas, ali i u širim razmjerima. Ovdje ima članova i iz susjednih država, a i nemali broj blogera koji više ili manje redovito pišu rasut je širom planeta.
Kako se ja osjećam djelićem našeg blogovskog svijeta, sve ovo me čini ponosnom, i vrlo rado ovaj uspjeh smatram i mojim uspjehom.
Blog je moderni komunikološki fenomen, njegovim postojanjem pomiču se granice cyber komunikacije. Budući da je izvorni pojam weblogg ili online dnevnik odavno prerastao sam sebe, blogovi su sve više otvoreni tip komunikacije, u biti vrsta publicistike u kojoj autor poput kolumniste iznosi svoje mišljenje o raznim fenomenima i događajima iz društva u kojem živi.
No, tu nailazim na prvi trn u idiličnoj slici bloghaerskog ružičnjaka. Jesmo li mi, u Hrvatskoj doista dovoljno zreli da prihvaćamo tuđa mišljenja, pa i u ovom blogovskom obliku? Da li smo u stanju pročitati nešto sa čime se ne slažemo, bez da nam ne skoči tlak u crvenu zonu i ne poželimo, prema našim uobičajenim balkanskim manirama, šakom i ostalim čvrstim argumentima autora uvjeriti da je u krivu?
Prema nepisanim pravilima blogovske demokracije, sadržaj bloga ne bi smio vrijeđati ostali blogosvijet na način da namjerno širi vjersku, rasnu i spolnu netoleranciju. Kako je ovaj pojam poprilično širok, definicija blogopristojnosti se svodi u principu na to da blog ne bi smio biti mjesto na kojem se nekoga napada i vrijeđa. Ipak, blog je privatan i osoban, i kao takav ne može i ne bi trebao biti uvijek objektivan. Blogoautor na njemu treba zastupati svoja osobna mišljenja, koja se mogu ali ne moraju poklapati sa onim društveno prihvaćenim, «ispravnim» a ni prevladavajućim.
Blogoposjetilac isto tako ima svojih prava. Pravo da neki blog ne čita, da klikne onaj bijeli iksić na crvenoj pozadini u gornjem desnom kutu. Pravo da moj blog, ako mu se ne sviđa ili ako mu se gadi, ne posjeti nikada više. Isto tako, ima pravo da mi to napiše, da komentira moj blog, da se ne slaže sa mnom.
No, nitko, ali baš nitko nikome ne daje pravo da na nečijem tuđem blogu provodi svoju volju, blogoterorizira blogovlasnika i ostale čitače, kao što posljednjih dana na mom blogu jedan nebloger, jer je to jedini adekvatni termin za njega, to pokušava učiniti.
Štoviše, spamira mi komentare odlomcima jednog ugaslog isto tako blogonasilničkog bloga u kojem se drvlje i kamenje baca na pobornike prava žene na pobačaj.
Ja sam oduvijek bila osoba koja svoje stavove i mišljenja o nekim javnim temama nije krila. Nemam ni razloga, odgojena sam u demokratskom duhu, polemika mi nije strana. Svojim stavovima nikoga ne vrijeđam ni ne ugrožavam. No, nikome ne dozvoljavam da me terorizira, da u mojoj kući, a ovaj blog je moj dom, čini ono što ga volja. Kada mi Jehovini svjedoci zvone na vrata i pokušaju me preobratiti i nude mi za čitanje «Kulu stražaru», ja ih pristojno ali odlučno odbijem i ne puštam u stan. Isto činim kada mi ovdje netko nasilan i nepristojan pokušava promjeniti stavove, pri tom krajnje bezobrazno, nekulturno i mačistički šaljući me u kuhinju, nazivajući me glupom i sipajući slične komplimente...
Moj stav o pobačaju je jasan – zagovornik sam prava žene na izbor. Međutim, proliferi, protivnici abortusa, ovdje se ne ograničavaju na imanje drugog stava već se koriste nasilničkim metodama. Znamo da su u Americi prolife aktivisti učinili mnoga zla, uključujući ubojstva liječnika koji čine abortuse pa i žena koja su abortirale. No, zar doista želimo dozvoliti da i blogosfera postane poprište takvog nasilja?
Znači li to da i ovdje, na blogu, moramo strepiti od onih koji imaju drugo mišljenje od nas? Moramo li dozvoliti da svaki necivilizirani nasilnik blogoterorist piše ono što želi i koliko želi na našim vlasititim blogovima, u našim komentarima? U real lifeu postoje neki zakoni koji se moramo pridržavati, ukoliko ne želimo doću u sukob sa sistemom. Ako netko nasilno uđe u tuđi stan, to je provala, i kao takva, kažnjivo djelo. Znači li to da se cyber svijet pretvara u alternativni real life za isfrustrirane i iskompleksirane nedorasle individue, koje, nemajući drugog načina ispoljavanja svojih frustracija, ovdje pokušavaju napraviti svoje carstvo?
To može voditi jedino u blogoanarhiju, koja je početak kraja...a to nitko ne želi.
Stoga, poručujem ovom i njemu sličnim neblogerima : dosta je bilo!
Ja svoj blog ne dam!
A vi?
UPDATE 1. u 23:36:
Kako se mnogi ovdje a i drugdje pozivaju na Hipokratovu zakletvu, a pri tome većina nema čak ni najblažu predodžbu o tome što u njoj stoji, evo je ovdje :
U času kada stupam medju članove liječničke profesije
svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti.
Prema svojim učiteljima sačuvati ću dužnu zahvalnost i poštovanje.
Svoj poziv ću obavljati savjesno i dostojanstveno.
Najveća briga ce mi biti zdravlje mog bolesnika.
Poštovati ću tajne onoga tko mi se povjeri.
Odrzavati ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije lliječničkog zvanja.
Moje kolege ce biti braća.
U vršenju duznosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri,
vjera, nacionalnost, rasa, politička ili klasna pripadnost.
Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog početka.
I pod prijetnjom neću popustiti da se iskoriste moja medicinska znanja,
suprotna zakonima humanosti.
Ovo obećajem svečano, slobodno pozivajući se na svoju čast.
UPDATE 2. next day u 12.19 :
A za sve zgrožene moraliste koji me nazivaju licemjernom, jer, kao usudila sam se napisati tekst o civilizaciji i toleranciji na blogu a smatraju da sam BAŠ JA netolerantna i necivilizirana u svojim komentarima, i za to nalaze argument u mom komentaru na jednom drugom blogu, u kojem ja navodno vrijeđam lik i djelo dotične blogerice, ja ovdje copy-pastam taj isti inkriminirani komentar, s time da preporučujem čitanje posta na koji se komentar odnosi kao i ostalih komentara:
# Pegy,kada si već takva frajerica, iako ja sumnjam da si frajer (ako se bogoslove ili pedofilne mlade prištave isfrustrirane svećenike homoseksualnih skolonosti koji nemaju petlje izaći sa svojim sklonostima na vidjelo, mmože frajerima uopće nazvati), onda slobodno napiši da sam JA autorica citata koji uopće nisu sporni. I dalje mislim sve što sam napisala i iza toga stojim. Moj je stav, mišljenje, ideja ili kako god nazvala, da ti i tebi slični, uključujući debele pervertite i pedofile iz HBK, nemate apsolutno nikakvog prava djecu začetu i rođenu uz pomoć asistirane oplodnje in vitro, djecu za čiji su život roditelji prolili more suza i potrošili brda novaca, ne žaleći truda...da takvu djecu nazivate stvarima i freakovima. Obični licemjeri, farizeji, eto što ste. Otkud vam moralno pravo da procjenjujete tko i zašto čini abortus i iz kojih pobuda. Što vi činite da pomognete mladoj curi od 16 godina koja se seksala, tako je...i pri tom uživala, pa ostala trudna jer je npr.prezervativ pukao? I kojoj će dijete značiti prekid školovanja i snova o nekom svrhovitom životu. Ili udatoj ženi majci dvoje djece čiji muž ne radi a ona je na minimalcu..koja jedva krpa kraj sa krajem, i kojoj bi treće dijete značilo upitnu egzistenciju za cijelu obitelj? Je li ćete vi, vrli proliferi pomoći toj curi i toj ženi? Ili ćete je sa oltara proglasiti griješnicom jer je uživala? Seks radi prokreacije...činite li i vi to? Guze malih ministranata nisu maternice. Prema tome, tko je bez grijeha, neka pravi baci kamen...poznat citat? No, mislim da se ne odnosi na vas. Moraliziranje demagoškog tipa...to je ono što vam ide. Začuditi ćete se, vrli mladi katolički muži i žene...ja sam protiv pobačaja kao metode kontracepcije. No, vrlo sam ZA kontracepciju, jer roditi djece koliko Bog dade nije više izvedivo ni u Kini, ali i ZA pobačaj kao mogućnost izbora. I to je samo i jedino pravo ŽENE. A što se tiče "umjetne oplodnje", sve su rekli već pametniji od mene. I jedino što vi i vama slični možete učiniti, je da se duboko ispričate takvoj djeci i njihovim roditeljima, koji su milijun puta veći katolici i draži Bogu od vas. A sada, slobodno me brišite, bacajte po meni drvlje i kamenje....ništa od vas me ne može ni iznenaditi ni uvrijediti. Ja se ispod svog mišljenja potpisujem uvijek. (Riječanka 17.02.2005. 20:50)
Post je objavljen 25.02.2005. u 12:19 sati.