...sigurna sam da ovdje redovito dolazi bar nekoliko ljudi koji se vole nasmijati mojim autoironičnim osvrtima na svijet kao takav, i na moj ničvredni mali život.
To mi je vrlo drago, jer mu se i sama vrlo često smijem.
Međutim, zadesilo me jedno događanje koje se zove 'seminar za stručno osposobljavanje odvjetničkih vježbenika za polaganje pravosudnog ispita u organizaciji Hrvatske odvjetničke komore', događanje naporno upravo koliko mu je i sam naziv naporan. Traje dva tjedna, od, pazite sad, osam ujutro do osam navečer svaki dan, s pauzom za ručak od 45 minuta, i pauzama od pet minuta između predavanja koja traju sat i pol! U tih dva tjedna, suci Vrhovnog i drugih sudova ispredaju kompletno gradivo propisano programom za polaganje pravosudnog, dakle gradivo koje odgovara onome predviđenom za dvije-tri godine faksa.
U ova četiri dana, od ponedjeljka do danas, razvila sam:
1. potpunu atrofiju guznih i nožnih mišića,
2. iznimno ojačanje mišića desne ruke, uz snaže reumatske bolove u istoj (i to ne od pretjeranog samozadovoljavanja, perverznjaci jedni),
3.konstipaciju crijeva od žderanja forneta po cijele dane,
4. problem poremećaja ličnosti uslijed vraćanja sedam godina unatrag u školsku klupu,
5.tikove od iščekivanja školskog zvona koje nikada ne odzvoni,
6. šizofreniju od prezasićene količine pravnika u jednoj prostoriji (koja je, usput budi rečeno, na granici s količinom koja bi, prema zakonima fizike, trebala izazvati imploziju svemira ili bar prekid vremensko-prostornog kontinuuma,
7.vrtoglavicu od prebrzog brbljanja nekih predavača,
8.tupilo od diktiranja ostalih,
9.gluhoću na desno uho od vlakova koji prolaze pored prozora prostorija Komore,
10.paranoični strah da će se ured samozapaliti zbog neke moje griješke (kažu da bu se tak govorilo) dok me nema, a ujedno i najvažnije,
11.privremenu apstinenciju od stavljanja novih duhovitih postova...
Ovo zadnje djelomično zato što smisao za humor više nemam jer su zahtijevali da ga predam pravosudnom policajcu prije ulaska u prostorije komore.
Kažu, ne smije se s tim unutra.
Ali, ljudi, nemojte odustati od povremenog svraćanja ovamo jer vratit ću se ja kad me otpuste iz bolnice nakon ovog, oporavit ću se, i kad sudskim putem vratim gorespomenuti smisao, onda ću...