Najprije: Darija Marijanović, urednica Dobro jutro Hrvatska, rekla mi je da prilog o Blogu ide rano ujutro, negdje oko 7,45 sati, ja bih rekao upravo u doba kad Pero pekar stavlja u vruću pećnicu novu rundu polubijelog kruha.
Drugo, jest da je to rano, ali - tko rano rani dvije sreće grabi.
Ovaj put će Blogovci uhvatiti pet minuta sreće, budući da prilog o Blogu traje oko pet minuta. To mi je rekao novinar Dinko Kreštalica, koji je dva sata snimao i tri sata montirao snimljen materijal u gledljiv prilog.
Ja sam se cijelo vrijeme držao po strani, tamo gdje mi je i mjesto.
Junaci su bili oni koji to i zaslužuju. Dario, kao jedan od osnivača Bloga u Hrvata, kako bi rekli neki ugledni jezični neznalci, ali o tome sad nije riječ. Drugi maher pred ekranom je meni vrlo drag Sadosticoshy. Treća, čokalada na kraju, jest dama od koje mi je zatrepirilo staračko srce - Misericordia.
Njih troje, novinar, snimatelj, rasvjetljivač i tonac uzurpirali su prostoriju producenta i organizatora emisije. Prostor od nekih 6-8 četvornih metara. Uglavnom, teško je bilo proći pokraj bilo koga a da ga ne pritisneš, rekao bih, gotovo strasno. Vrata su bila zatvorena tako da ne znam je li bilo kakvih pomicanja rečenih Blogovaca i TV ekipe.
Dobro, prilog ćemo vidjeti, pa o tome možemo dati svoje mišljenje. Ali, prije nego što ujutro uključite svoje televizore, morate znati da je moja koncepcija bila da se govori o Blogu, a ne o Blogerima. Zato se i nisam pojavio u emisiji. Držao sam da će to dobro obaviti rečena ekipa. Naravno, oni su to izvrsno odradili. Nije bilo samoisticanja, u duhu štruce Leba, nego je sve podređeno tome da se Blog predstavi hrvatskoj javnosti kao nova medijska snaga. I to na simpatičan način.
Zato su bili zaduženi Dario, Sady i Misercordia.
Dario izgleda sjajno. Mladolik znalac. Vrlo je simpatičan. Zapravo toliko simpatičan da bih ga najradije posvojio. Slično je sa Sadisticoshy-em. Mlad i vrlo zgodan dečko. Sad mi je jasno zašto se moja unučica Ifa zainteresirala za nj. (Ifa, zbilja imaš ukusa.) Misericordia izgleda tako da mi je žao što nisam desetak godina mlađi. Dalo bi se o njoj reći mnoštvo hvalospjeva. Em dobro izgleda, em zna o čemu govori, em to što znade zna i reći, em dobro izgleda (100 puta ponavljajte!)... Ako vam se učini da sam dva puta spomenuo da dobro izgleda, onda vam moram reći koliko me je to napora stajalo, jer trebao sam je, ako želim biti objektivan, spomenuti barem 100 puta. Počevši od svih vidljivih dijelova, do onih koje je zaklanjao tekstil i koji je jasno pokazivao..., dobro, ne treba sad raščlanjivati tu izazovnu cjelinu.
Ja sam zamolio da se snimi šesdesetak naslovnih stranica Bloga. Iskreno da vam kažem, ne znam koliko se vaših snimljenih naslovnih stranica našlo u emisiji, ali držim da ih nije manje od dvadeset, a više od stotinu.
Još samo ovo: vratio sam se rano ujutro iz Đurđevca. A već sam u osam bio na HTV.
Ali, o tome sutra ili možda - ipak sutra.
Post je objavljen 24.02.2005. u 16:28 sati.