Prave su slike zalaska i cvjeca proslog proljeca u mome vrtu.
Sjecam se dana kada sam kao djecak otkrio dvoriste kada sam otkrio vrt i vremena dok sam znao dugo promatrati tresnju ona toliko velika silna dok ja tako malen gledam iz daleka. Daleke su zemlje perzije i nema tresanja tamo mnogo valjda zato sam ju odmah u srce stavio. Kao da je slutila i u povijanjem svojih grana me zvala da joj pridzem i da zapocnemo jedno dugo prijateljstvo.Kada sam joj prisao bila je tako velika i silna a kada sam se popeo na nju postala je malo drvo u mom srcu, ona je postala njezna i sitna a ja ogroman jer covjek zna cesce samo uzimati skoro nikada dati drvu pogotovo a tresnja zna samo davati svoje plodove. Jednom odlukom u glavi to drvo moze nestati sa lica zemlje kao da nikada nije postojalo i moze biti pretvoreno u neki komad namjestaja ili suludo spaljeno u peci I kada osjetite tu moc nad nejakim bicem onda mozete osjetiti koliko je to drvo malo i krhko u ljudskim rukama. Zato mi je toliko draga jer ju moram cuvati i voljeti jer ona je samo jedno malo drvo.Ona mi je davala svoju ljepotu tresnjinog cvijeta svoje slatke rane plodove i tihi sum lisca dok sam ja sjedio u njezinoj krosnji i poklanjao joj svoje najljepse sate mira i spokoja nemirne duse koja je samo u toj krosnji nasla svoj mir i dok sam ju cvrsto drzao za grane i zahvaljivao joj sto mogu gledati najljepse zalaske sunca sa nje.
Ove godine sam izuzetno sretan jer cu ponovo vidjeti moju tresnju u cvatu ...
Post je objavljen 24.02.2005. u 14:00 sati.