Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/georg

Marketing

Da li je sve davno ispričano...?

Za njega su sve zagonetke riješene, a put odavno utaban…

Kaže da je san iluzija i svakodnevna droga kojom nemoćni šminkaju stvarnost.
U ljubav ne vjeruje. Stabilna obitelj može postojati, ali priča o ljubavi je smiješna.
Misli da nas okružuje šarenilo beskorisnoga, to je zabava za dokoličare i način kako uludo potrošiti dan.
Život je jednostavan, reći će. Nema ništa novoga, i nema novih priča, treba samo znati nastaviti gdje su drugi stali.

Mudrost je razabrati tko je od ljudi važan i nevažne odbaciti. Sami sudjelujemo u prirodnoj selekciji koja nije sirova, nego samo logična.

Trendovi postavljaju kriterij lijepoga, opasno je ne poštivati ih.
Prepreka na putu zove se suvišno pitanje.

Uvjeren je da sve ima svoju cijenu i u trgovini života treba izabrati prave dionice.
Drži do sebe i sebi podiže cijenu na beskrupuloznom tržištu…
Smatra da ima vrijeme trajanja, poslije neće nikome vrijediti, ali o tome ne razmišlja. Dosta je svakom danu brige njegove.

Ako ga ponese struja, bježi u kraj, mora da je zamka…
Misli da postoje malena i velika djeca i traže svoje igračke, a on je odrastao, oduvijek!
Jedino se straha ne boji.
Knjige za njega postoje samo zato da se prodaju.
Raskršća su kočnice za zbunjene.
Nikada nije preočito ni na jednoj strani, ima ga svugdje, ali uvijek tako da može na vrijeme pobjeći.
Radije gleda na sat nego u oči sugovorniku.
Više vjeruje papiru nego riječima, i brojke su mu važnije od slova.
S brojkama se rado druži i u njihovoj vrtoglavosti se napaja za nove pothvate.
Vještinu cijeni više od znanja.

Ubrzava korak prolazeći pored dokonih sanjara, oni su daleko od njegova svijeta.
Oni koji istražuju vrleti nepoznatoga za njega su samo izgubljeni lutalice.

Susretnemo se slučajno ponekad, kao dva suprotna svijeta i svatko krene na svoju stranu...

SVEVREMENIK

Kad se probudi, on se ne sjeća svojih snova.
On se želi svidjeti drugima. On oblači one hlače za koji su mu rekli da mu dobro stoje, iako mu se sviđaju one njegova stare.
Na sastancima malo govori, prvo čeka što će drugi reći. On se uvijek slaže. Živi u velikom gradu i ponosan je na to. On poštuje tradiciju. Poštuje starije i zna da njima ne treba proturječiti. Zapisuje datume rođendana svih svojih poznanika i šalje im iste srdačne čestitke. Bio je nekoliko puta u prirodi. Onda kad je išlo svo društvo i onda kad je trebao napisati članak o prirodi.
On ne zna biti sam. To je dosadno.
Nikad nije zastao i pogledao nebo. On je prodao stari gramofon, jer nitko koga poznaje nema gramofon. Valjda je to nešto glupo.
Svi kažu da je jako simpatičan i da će od njega sigurno nešto biti.
Ali, kad se probudi, on se nikada ne sjeća svojih snova.

(Nikad neću biti čovjek.)
Ivana Nižetić



Post je objavljen 24.02.2005. u 19:22 sati.