U Lukšiću smo stanovali u tzv. Vili Šulavi, bivšem hotelu usred golemog parka-voćnjaka. Za nas klince to je bio pravi raj. Od plaže nas je djelila lokalna cesta kojom bi prošlo desetak automobila tjedno. Tu sam ispod ceste ulovio svoje prve ribice, a bio sma silno ponosan kad je mama od desetak mojih ribica napravila "brujet". Inače moje iskustvo mora svelo se na kupanje, skupljane školjaka, ribolov i rakolov.
Od drugog razreda imao sam krasnog učitelje (Milan Šebić), koji je poslije postao ravnatelj Osnovne škole u Kaštel Starom. Zahvaljući njemu zavolio sam školu i učenje.
Kad sam bio u petom razredu (tada se to zvalo 1. gimnazije) preselili smo u Ploče, zanimljiv gradić bez groblja i crkve i svega par godina stariji od mene. Tamo su prije II svjetskog rata postojala samo ljetna skloništa za težake u vrijeme trgačine i povremene ljetne posjete.
Za vrijeme rata Talijani su počeli graditi teretnu luku i to je bio začetak grada. Po popisu pučanstva 1948. bilo je manje od tisuću žitelja, ali onda se je izgranjom željeznice, luke i nekih industrijskih pogona taj broj, do početka šezdesetih, učetverostručio. Tu sam završio osnovnu školu i gimnaziju.
Post je objavljen 07.06.2004. u 13:24 sati.