
ALBUM NEDELJE
Muzika losanđeleske grupe Rilo Kiley je tradicionalni indie pop, široko shvaćen i markiran harizmom pevačice i ko-autorke, gorepomenute Jenny. Pesme i ne moraju da vam se dopadnu, ali pevanje vas izvesno neće ostaviti ravnodušnim - ako ste ikad osetili pravu strast. Čak i kada izluđuje izgovarajući 26 puta jednu istu reč ili glumata kao na školskoj predstavi, nekako je neodoljiva i stvarna. Iskusna žena i slatka devojčica.
Autorski master-mind Blake Sennet ume sa gitarom. Vešto i neosetno šeta kroz žanrove i jednako je uverljiv kao country hipik i kao new-wave guru. On i devojka mu (bivša) čine još jedan od onih fatalnih tandema. I ta jaka veza, bliskost kreativna i ljudska se tako jako oseća. U snagu i uzbudljivost pesama na ovom albumu uverila sam se u još dva navrata: na koncertu koji je spektakl i doživljaj za sebe i potom slušajući snimke njihovih akustičnih verzija. U vremenu potpune otuđenosti od svega, najviše od osećanja, otvorenost i iskrenost ovih pesama, podsećaju na sve ono što smo izgubili, a što još uvek nije kasno da povratimo.
Priča o ovom albumu nije priča o trendovima, uticaju, značaju, inovaciji. To je priča o snazi izraza jedne pevačice, o jednostavnom šarmu pesama i njihovoj iskrenoj toplini. To je priča o strasti, njenoj moći da stvori i uništi, i da nas odvaži ka uzbudljivijem i životnijem životu...
And it's only doubts that we're counting
On fingers broken long ago
I read with every broken heart we should become
More adventurous
Argumentovati ne znam, ubediti ne mogu. Samo predlog. Pustite da vas osvoji.
Svetlana Lazić
Post je objavljen 24.02.2005. u 02:16 sati.