Juče je talijanska nacionalna televizija počastila puk prvim delom Gospodara prstenova. Ja sam se zalepio za naš portabl TV (Talijanci kažu ti-vu), dok je moja cimerka, Dijana Zeleva Krstova iz Sofije, peglala drehi (na bugaskom: svakovrsnu odevnu galanteriju) u drugoj sobi našega talijanskog palaca okruženog prirodnom ogradom od biranog egzotičnog drveća koje svojim miomirisom rasterava muve govnare i komarce. Svaki čas sam je pozivao da napusti taj dosadan posao i pogleda živopisne scene krvoprolića, tako da se na kraju i sama zainteresovala za film. Pretpostavljam da su je prikazane bitke podsećale na slavne trenutke komitskog ratovanja slobodoljubivog bugarskog čoveka (bozadžije, salebdžije, jorgandžije, leblebdžije, perikara, pedikira, neuro-hirurga, oštrača noževa itd.) na putu ka nezavisnosti. Kako god, ona niti je gledala film niti čitala knjigu, pa sam morao da odgovoram na raznorazna pitanja: ko tu koga i rašta, što čarobnjaci imaju brade i šiljate šešire (uporno ih je zvala madjioničari), koliko je visok patuljak kad se izuje (na bugarskom: džudže, mn. džudžeta), zašto se onaj čika ljuti na drugog čiku i prosipa mu mozak maljem itd. Objašnjavajući geo-političku konfiguraciju Srednje zemlje rekao sam joj da je Tolkinov svet naseljen najrazličitijim stvorenjima i da otprilike podseća na Evropsku uniju, te da su Orci definitivno sa Balkana, a vilenjaci ove bele, snežne rase – Švedi, Norvežani itd.
I evo vam slike, jebale vas slike. Ove su iz Venecije. Pisaću o Veneciji.
neka zelena kuća, ostrvo Burano, kod ostrva Murano - sve je to Venecija
kanali, gondole i ostalo1
kanali, gondole i ostalo2
kanali, gondole i ostalo3
kanali, gondole i ostalo4
moja kretenska njuška
lile sluša most
razulareni mikrobiolog ruši venecijansku nekretninu
lizanje, grizanje!
mi, klošari
a onda on
izvestan kao sama smrt.
Ajde c!
Post je objavljen 23.02.2005. u 20:45 sati.