Znam kako sam krenula u to… mislila sam svašta prvih trenutaka…jer ja sam skoro uvijek sama…. u tišini i u buci…. prva i treća i peta… na sve načine… kao da sam u nekoj variaciji na temu...I priznajem…. književnost i film i mlake ljetne večeri i Zagreb….. daleka i sama, kao Cordoba… a među nama sve nježno i jasno….njegova želja za upijanjem moje osobe ….Ana i Snježa preneražene a malo zatim rezignirane i iscrpljene…. što sve to znači… sve nejasno i mahnito… moja malaksalost i njegova učtivost, da baš to, učtivost…. mislila sam o svom šeširu i nekim pjesmama a onda odjednom nešto i ništa…. I sad ne znam naravno… ne znam što da činim i očekujem…. kao da ću njega nestvarnog poljubiti…. Ali ipak ne zbunjuje me to odviše…. lica kao kroz kaleidoskop…ja u Elsinoru ….unatoč povremenim napadjima potrebe za govorenjem ovoga što pokušavam uobličiti u neku vrstu pisanog teksta….i nejasno neodređene čežnje…
što sve to znači…mislila sam svašta prvih trenutaka…jer ja sam skoro uvijek sama…. u tišini i u buci….Ana i Snježa preneražene a malo zatim rezignirane i iscrpljene …. kao da ću njega nestvarnog poljubiti…. prva i treća i peta… a među nama sve nježno i jasno…kao da sam u nekoj variaciji na temu... književnost i film i mlake ljetne večeri i Zagreb….. daleka i sama, kao Cordoba….njegova želja za upijanjem moje osobe …. sve nejasno i mahnito… lica kao kroz kaleidoskop… I priznajem…. moja malaksalost i njegova učtivost, da baš to, učtivost…. mislila sam o svom šeširu i nekim pjesmama a onda odjednom nešto i ništa…. I sad ne znam naravno… unatoč povremenim napadjima potrebe za govorenjem ovoga što pokušavam uobličiti u neku vrstu pisanog teksta….ne znam što da činim i očekujem…. Znam kako sam krenula u to… i nejasno neodređene čežnje… Ali ipak ne zbunjuje me to odviše…. na sve načine… ja u Elsinoru …
književnost i film i mlake ljetne večeri i Zagreb….. jer ja sam skoro uvijek sama…. unatoč povremenim napadjima potrebe za govorenjem ovoga što pokušavam uobličiti u neku vrstu pisanog teksta…. I sad ne znam naravno… sve nejasno i mahnito… I priznajem…. …. prva i treća i peta… Znam kako sam krenula u to… ja u Elsinoru …. mislila sam o svom šeširu i nekim pjesmama a onda odjednom nešto i ništa….što sve to znači…mislila sam svašta prvih trenutaka… u tišini i u buci….Ana i Snježa preneražene a malo zatim rezignirane i iscrpljene …. kao da ću njega nestvarnog poljubiti…a među nama sve nježno i jasno…kao da sam u nekoj variaciji na temu... daleka i sama, kao Cordoba….njegova želja za upijanjem moje osobe …. lica kao kroz kaleidoskop… moja malaksalost i njegova učtivost, da baš to, učtivost…. ne znam što da činim i očekujem…. i nejasno neodređene čežnje… Ali ipak ne zbunjuje me to odviše…. na sve načine…
Post je objavljen 23.02.2005. u 17:44 sati.