Kako reći poznaniku da mu ne daš svoj broj mobitela?
Jer, kaj će njemu isti?! Nismo si tak strašno dobri da se dopisujemo svaki dan..
Ne mogu mu reći "Nemam mob" jer zna da ga imam, ne mogu mu reći "Ne dam". Znamo se.. nije u redu. A osim kaj ne znam lagati - ne lažem.
Neću biti umišljena pa odmah pomisliti "U, još jedan je pao pod mojim neodoljivim čarima" (iako je to istina, al dobro, neću biti umišljena)
Neću da me zasipa smsovima.. Ne da mi se s njim na cugu - o čemu da pričamo, ne da mi se s njim šetati - o čemu da pričamo, ići u kino.. Dobro, ja uvijek imam kaj za reći, izvučem dijalog na jen dva. But still. Nemamo uvijek s ljudima onaj "klik".
Znamo se. To mu je dosta.
Trebao bi biti zadovoljan time kaj ga uvijek pozdravim, uvijek mu se nasmiješim (kao i ostalim živim bićima), ono, jel? Ipak, to sam JA. Trebao bi mi se obraćati s Vi. Al dobro, neću mu zamjeriti. Mlad je, naučit će, ima vremena.
Nemojte misliti da sam okrutna zbog ovih riječi.. nisam.
Dobra sam ko med, mlijeko, zlevanka, krafne, filana paprika, palačinke etc. Ono, x gro ful abnormalno mila i draga. Nemoš bilivet kolko. Čak mi i ime znači "mila, draga" ono, jebote. To ne može biti slučajnost.
I nimalo umišljena, to moram naglasiti!
No, nakon ovog lupetanja.. da skratim.. bit ovog bloga leži u sljedećem pitanju (ozbiljno pitam):
Kako da naučim reći "ne" bez da bude bed i meni i poznaniku? (nema nikakve povezanosti sa sexom, zato pliz)
Post je objavljen 23.02.2005. u 12:25 sati.