Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ledger

Marketing

Koliko me pamćenje služi, Posljednji napad naivnosti sam imao pred istražnim. Doslovno me dovelo pred rečenog, posjelo me da kažem što imam. S činjenicom, da sam osumnjičen, upoznali su me neposredno nakon što sam guzicu smjestio u škripavu stolicu na sredini kancelarije. Imala je odmorište za ruke, ta stolica. Tanko i tvrdo. Bila je cijela u paralelama koje su se uvijale tvoreći jedva nagnute paralelograma. Škripanje nije izostajalo. Prilazeći joj, u zbunjenosti i strahu, od svih stvari o kojima je trebalo tada razmišljati, ja sam samo razmišljao zašto sam sjedalica i odmorište tvore prostor popunjen rešetkama. Tada još nisam znao da ću za nekih sat vremena biti onkraj brave.

U onoj zbunjenosti nisam primijetio ni da mi se inputira, da stari Brnjica koristi izraze koji podrazumijevaju gotove stvari. Trebao baviti Amwayom ili sličnim poslovima uvaljivanja ljudi u strojeve za pušenje šarenih laži.

Osim onoga što se kasnije pokazalo ključnim momentom, uzeo je on meni mjeru na više načina. Nije samo iščupao od mene taj detalj koji im je omogućio da se stvari ovako kanaliziraju. Potvrdio sam mu i da sam znao da roba nije naplaćivana, potvrdio sam mu i da je inače bila praksa da se nekakvim dokumentom potvrdi da je roba plaćena prije nego bih kupcu dopuštao utovar. Kada sam inzistirao da kažem kako je to bila praksa isključivo za maloprodajne kupce, jadnike koji su uzimali kubik ili dva letvica za kokošinjce (iako je naša roba uglavnom mogla samo na potpalu). Propustio sam reći da su oni nosili gotovinu na blagajnu, a donosili uplatnicu koja bi im davala pravo da odnesu što su platili, nisam uopće želio reći da taj gotovi novac nije nikada vidio našega žiro-računa, nego je nestajao negdje u labirintima polupraznih neosvijetljenih kancelarija. Nisam došao do izražaja.

Mjesece, godine, trpio sam to. Nikada se nisam navikao, samo sam okretao glavu i zabijao ju u svoje kartice, bježao s posla onoga trena kada sam mogao i nastojao zaboraviti licemjerje u permanentnoj, trajnoj krađi. Sada sam sklon vjerovati da me je ovo Bog kaznio, da je sve ovo samo posljedica toga što sam od sebe napravio ovcu, dopustio da od mene naprave ovcu, ili nešto slično. Rogato i bleji dok saginje glavu i mirno pase.

Ponedjeljak mi nije donio premještaj, kao što nije donio ni nikakvih novosti. Čekam sutra.

Post je objavljen 21.02.2005. u 22:07 sati.