Trajno sam pod dojmom iznenađenja. Promatram Groznog slažući priču koja bi trebala biti istinita. U mnogim stvarima će moja stara pretjerivati, neke će ljudfe bespotrebno ocrnjivati dok će druge neodgovarajuće dignuti u nebesa, ali ne može baš toliko promašiti. Uostalom, i ta njegova "manekenka" je zaista djelovala kao model supruge i majke, da bi posjećivala hladnokrvnog uboijicu svog supruga. Vedrina koja je izbijala kroz njenu crninu, smirenost djevojčica koje su izgubile oca prije nekakvih pet ili sedam dana? Očev ubojica je tu predamnom, spava mirno dok ja pišem o njemu. Ne shvaćam kako je to moguće, pokušavam izokrenuti neki od dijelova priče, možda dodati neki dio koji mi nitko nije rekao, a važan je detalj.
Brat je bio nasilnik i gad, ali Pero to nije ni spominjao jer je smatrao da mu je brat, s te strane gledajući, bio čovjek na mjestu? Pero spominje svjedoke koji su ga gledali kada se vraćao iz šume okićen evidentnim dokazima prolijevanja krvi, crna kronika ga bez rezerve imenuje kao priznatog zločinca. Ali: o motivu špekuliraju.
Od vremena kada je štampa u Hrvata požutjela, taj i inače senzacionalistički dio novina, požutio je potpuno. Ne može im se vjerovati kada prenose ni činjenice, a najmanje bi im se trebalo vjerovati kada zaključuju. Ne bi im se trebalo vjerovati kada zaključuju, jer ne bi smjeli nikako zaključivati. Odbacujem novinske članke kao nepouzdane, prihvaćam Perinu priču u dijelu šogorice kao motiva. Gledajući ju, nije teško zaključiti da bi mogla pasti bratska krv radi naklonosti takvog anđela, ali da bih bio siguran, moram još to provjeriti iako ne vidim što bi drugo moglo biti uzrokom. Nije lako to prokljuviti. Motiv, kakav je Pero naveo, se uistinu nameće kao stvaran.
Nedostaje bratova strana priče, nedostaje i priča o njemu. Zanimljivo, niti Pero, a niti novine, ne pričaju o njemu. Od njega je ostalo beživotno tijelo i obitelj, a on sam kao da nije postojao, kao da nije bio skup osobina, kao da nije ni hodao zemljom i činio djela i nedjela. Zbunjuje to, očekivao bih barem neko žaljenje na njega kao osobu, priču o tome kako je maltretirao sve ljude oko sebe i dobio što je zaslužio. Takvu priču bih očekivao s Perine strane. S novinske strane bi mogla osvanuti srdačna slika idile obitelji koju je sjekirom razvalio zločesti braco. A ne vidim da se Manekenka suprotstavila razrješenju neznane situacije.
Na kraju, izluđuje to što je ona u djevojačkoj dobi osvojila simpatije moje stare. Prije sam vjerovao da ona zna procijeniti ljude i da je znala procijeniti učenike. Ne znam znam li to sada.
Post je objavljen 22.02.2005. u 04:44 sati.