Danas sam gusjenica sutra ću postati leptir .
Svi smo mi samo žirovi na jednom univeruzalnom hrastu kozmosa .
To sam zapisao negdje koliko se sjećam krajem 7 ili 8 mjeseca 2002 . godine kada je sa hrasta pao žir
i lupio u ogradu zazvonilo je kao da je htio reći moj je život završio ali dali je završio nije jer taj će žir
jednog dana postati hrast i to možda veći i stariji od ovog što se nalazi u mom vrtu . Taj me hrast stvarno fascinira
neznam točno koliko je star jer kada sam ja imao 9 godina već je onda bio poprilično velik . Neki kažu da štiti
kuću od zlih entiteta neznam koliko je to istina ali može bit . Evo upravo mi stari govori da se još i on sjeća
tog hrasta tako da bi sada mogao imati negdje od 70 do 80 godina , znači po tome je on još uvjek mlad jer
na otoku Cresu u specifičnoj šumi tramuntana ima jedan hrast koji sada ima navodno 700 godina , morat ću
otić do Cresa i to čudo vidjeti . Dosta je blizu kuće ali ga je šteta popiliti jer po ljeti daje ljep hlad zato nema šanse
da se popili dok sam ja živ a poslje što bude ali se nadam da će dotad već neke nove generacije ipak više komunicirati
sa biljkama i ostalim entitetima pa će shvatit da je i on živo biće i to itekakvo .
Ništa zasad od izvješća o astralnoj projekciji ali bit će valjda uskoro , uskoro , uskoro ...
Post je objavljen 23.02.2005. u 03:17 sati.