Astralna projekcija
Fantastično iskustva Olivera Foxa
Oliver Fox je nocima pokusavao da kontrolira san i da ga produži, ali kada je u tome uspio, san se pretakao u budnu svijest oslobadjajuci astral i Fox je - gle čuda - bio sposoban da prode kroz cvrste zidove i da “modelira materiju po sopstvenoj volji”!
U proslosti je bilo izvanrednih pojedinaca koji su putem raznih metoda i tehnika uspjevali postizati izvantjelesne projekcije i svojim astralima putovati kroz prostor i vrijeme. U ovom poglavlju sagledat cemo iskustva jednog od najboljih - Olivera Foxa. Njegova ispovijest, detaljno opisana u “Okultanoj reviji” iz 1920. godine, spada medju najzanimljivije u cijelokupnoj literaturi posvećenoj izvantjelesnim doživljajima. Članci u kojima je Fox potanko opisao svoje astralne projekcije - “Borov portal” i “Iza borovih vrata” - sadrže priličan broj uzbudljivih detalja.
Inspirativni san
Na pocetku svog zanimljivog kazivanja o svojim neobičnim iskustvima, Oliver Foxs daje sljedeće napomene i objasnjenja:
1. bili su to snovi puni zivota;
2. bile su to stvarne projekcije unutrašnjeg tijela!
Za razliku od mnogih drugih istraživača Oliver Fox nije pokušavao da dokaže teoriju o postojanju astralnog tijela. On je, jednostavno, samo izlagao svoja preživljena iskustva, pustajući čitaoce da sami tragaju za objašnjenjima i donose prosudbe.
Osnovna karakteristika Foxovih izvantjelesnih doživljaja bila je da su oni proisticali iz potpune kontrole sna. Njegova tehnika, sada čuvena u svijetu, svodila se na posmatranje nekih nesuglasnosti ili anahronizama u snu. Drugim rijecima, za ovu tehniku neophodna je svjesnost da se spava i da se sanja.
Evo Foxovog ključa za san:
“U vrijeme kada sam bio student na tehničkom fakultetu, jedan neobičan san me inspirisao da započnem svoja istrazivanja. Sanjao sam da stojim izvan svog doma. Pogledavši dolje, otkrio sam da je popločano kamenje na zagonetan način promijenilo svoj polozaj - duga strana sada je bila paralelna s ivičnjakom umjesto pod pravim uglom - kakva je u stvarnosti! Kako se to desilo, pitao sam se. Onda sam se sjetio - pa, ja sanjam!
Istodobno, snaga života koju sam doživljavao nikada nije bila impresivnija. Nikada more i nebo nisu odisali takvom veličanstvenom ljepotom; nikada kuće i ulice nisu bile skladnije; nikada polja nisu bila tako umivena, čista i blistava... Nikada se, konačno, nisam osjećao tako čudesno dobro, jasne misli, čistog mozga i božanstveno moćan. Osjećaj, medjutim, nije dugo trajao i moja mentalna kontrola izgubila je moc i uskladila se sa umornim, lijenim tijelom. Tada mi je pala na um jedna sjajna ideja - odlucio sam da pokušam vratiti se svom blistavom snu i sto više ga produžiti!...”
Iza ove želje stajao je dosta složen i težak zadatak. Oliver Fox je noćima pokušavao da kontrolira san i da ga bar malo produži, ali kada mu je to počelo da polazi za rukom, san se pretakao u budnu svijest oslobadjajući astralno tijelo i Fox je bio sposoban da prodje kroz naizgled čvrste zidove i da “modelira materiju po sopstvenoj volji”.
Nakon dugotrajnih eksperimenata otkrio je da napor produžavanja sna izaziva neugodan bol u podrucju epifizne žlijezde i to mu je bio signal da se vrati u fizičko tijelo. Fox je, takode, otkrio da u posljednjim sekundama produženog i kontrolisanog sna doživljava - dvostruku svjesnost. Drugim riječima, on je u tim neobičnim trenucima mogao da osjeca samog sebe kako učestvuje u svom snu, ali je, istovremeno,''bio svjestan da lezi u svom krevetu i da cak vidi - spavaću sobu!
Oliver Fox, nema sumnje, bio je tip istinskog istraživaca. Bolovi u podrucju epifizne žlijezde bili su nesumnjiv znak da eksperiment treba čim prije prekinuti. Ali, Foxa je sve vise mučilo pitanje - sta će se dogoditi ako ne posluša signale svoga tijela i ako eksperiment nastavi?!
Jedne noci odlučio je da ide do kraja: nakon bolnog signala čuo je nesto kao “klik” u predjelu mozga i najednom se osjetio “otključanim” i razdvojenim od svog fizičkog tijela! Izgubivši osjećaj dvojne svijesti, cinilo mu se da je uplovio u jedno sasvim novo iskustvo, novu dimenziju, u kojoj vrijeme i prostor gotovo nista ne predstavljaju. Oliver Fox se nasao u - astralnoj projekciji!
Opasne posljedice
Izvantjelesno iskustvo, medjutim, nije dugo trajalo. Osjecaj usamljenosti pratili su nelagoda i panika, i Fox se nakon karakterističnog “klik” ponovo našao u svom fizičkom tijelu, ali u nekakvom potpuno ukočenom stanju. Kontrolu nad fizičkim organizmom uspostavio je uz dosta mukotrpan napor:
“Skočio sam s kreveta presretan sto sam se spasio teške ukočenosti, ali sam odmah kolabirao. Nakon tog iskustva, sljedeća dva-tri dana sam se osjećao tesko bolesnim!”
Poučen svim ovim iskustvima, Oliver Fox je napravio listu svih mogućih opasnih posljedica:
1. slabljenje srca ili ludilo; ,
2. prijevremena sahrana (ako se duze zadržite u katalepsiji);
3. opsjednutost;
4. presijecanje astralne vrpce;
5. oštecenje takozvanog “fizičkog vozila”.
Foxovo iskustvo upozorava da nakon povratka fizičko tijelo ostaje u neprijatnom upola ukočenom stanju. Premda su oci zatvorene, okolina je na neki nacin jasno vidljiva, kao, uostalom, i atmosfera - Oliver Fox opisuje iskustvo kao da postoje čestice prašine osvijetljene suncem. Na ivici vidljivosti Fox je registrirao neobičan prizor - nešto nalik gomilama žabljih jaja, boje plavosive, a ono što je najčudnije - činilo mu se da ta jaja trepere!
Što bi se dalje dešavalo da je Fox produžavao izvantjelesni doživljaj, teško je reci. Strah, ili nelagodnost od neizvjesnosti i nepoznatog, uvijek je stvarao utisak da ga nesto vuče nazad, da ne ide dalje, da prekine sa eksperimentima. Pa ipak, njegova želja je bila da sto više isforsira svoje netjelesno JA kroz portal epifizne žlijezde, tako da ono “klik” ostane iza njega.
“To mi je pošlo za rukom u stanju transa: moje netjelesno JA pohrlilo je ka zamišljenoj točci u epifiznoj žlijezdi i krenulo prema zamišljenim vratima... Silina je bila takva da sam se uskoro našao izvan tijela. U kasnijim eksperimentima, u slučajevima kada moja žestina nije bila dovoljno razorna da se probije, ostajao sam u fizičkom tijelu dok se astralna svjetlost postepeno smanjivala i postepeno gasila. Po pravilu, obično su bila potrebna dva-tri pokušaja kako bih proizveo dovoljno snažnu svjesnu snagu da se probijem i izvucem izvan fizičkog tijela!... “
Post je objavljen 22.02.2005. u 16:43 sati.