Ne znam da li to hvata samo mene ili i ostatak nacije; ali meni je više navrh glave ovog snijega, bljuzge i zime. Taman se otopi i onda napada novi...ma marš...
Htjela bi izaći van, prošetat se, ali kome se da gackat po tom sranju na cesti.
Oke, nije samo vrijeme razlog tog mog sveukupnog shit osjećaja već neka otupljenost, ma ne znam ni sama. I tolko me baca u depresiju da to nije normalno. Po cijele se dane osjećam jadno. Uopće ne znam kak da taj feeling opišem...nešto između riječi tužno, jadno, bezvoljno...ma nemam pojma...katafuckingstrofa...
I nikak da se izvučem iz toga...drobi me i drobi...
Post je objavljen 22.02.2005. u 16:03 sati.