Godinu i pol sam ga idealizirala. Godinu i pol bila solo (ne brojim očajne pokušaje veze) i čekala dan kad će dopuzati. I dopuzao je (ako ne znate o kome je riječ, pogledajte Frustraciju 1). I ja ga primim natrag, malo zajebavam al uglavnom ok. I sve 5, pleše kako ja želim dok... Koji mi je kurac bio da sam mislila da se promjenio? Ajme majko mila, koje nezrelo derište! Koja bahatost, narcisoidnost, umišljenost! Dao si je za pravo pisati mi poruke u kojima u prenesenom značenju određuje SVE-šta ću reći, kako ću se ponašati, kad ćemo se vidjeti... Masirao mi je živce i ispitivao dokle seže moj prag tolerancije. I dosegao ga je.
Ostavila sam ga. Tako hladnokrvno i bez puno razmišljanja. Nakon toliko vremena koje sam provela razmišljajući kako ga nikad ne bih mogla ostaviti a ipak jesam. Sad sam JA ta jaka, JA sam ta koja određuje pravila i JA sam rekla to zbogom! Nikad više...ni za lijek...imao je svoju šansu i po običaju je uprskao, samo ovaj put za stalno.
Dobro sam, zapravo odlično! Nakon 2,5god trakavice napokon sam je iskenjala!! Sad znam da sam jebeno jaka i da nema više popuštanja! Kako je lijepo biti slobodan!
Post je objavljen 22.02.2005. u 14:24 sati.