Kao što vas prije neki dan već izvijestih, ovogodišnja dobitnica Gorana za mlade pjesnike je Ivana Bodrožić za rukopis "Prvi korak u tamu". A red bi bio da provjerite čime je to Ivana nagradu zavrijedila :
Ivana Bodrožić
Hollywood
Dopusti da raskrinkam frazu.
Podignut ću svoju nacrtanu obrvu
u namjeri da te zavedem
(ako se to onda računa?)
Zavrtimo prizor nekoliko puta,
i sakrit ću se u oku Ave Gardner.
Ti budi onaj Muškarac
čiji prsti savršeno pristaju u utore rebara
baš svake žene (ako je Žena),
A ako mi stopalo slučajno naraste
veće od broja 37, nosit ću samo dugu suknju
i bit ću uklopljena u baš svaku,
svaku od 36 slika u sekundi...
Tada će nas svi gledati očarani
na velikom platnu u kinu,
a stolice pod njima popucat će
od vlage plačljivih uzdaha.
* * *
Prvi korak u tamu.
Ne pali svjetlo, prati moj glas.
Dođi u krevet.
Započinjemo novu igru.
Prvo me osvaja tvoja kosa po licu.
Kosa kubanskog revolucionara
iz koje se prosipaju riječi po mojim obrazima.
Danas si svojim snažnim dlanovima
obranio jedan cijeli grad,
a sada se opiru o moja ramena.
Sav si zažaren,
Zrak počinje tek negdje iznad naših glava.
Srce ti kuca unatrag, tako je uvijek
kad se spusti među moje noge.
Revolucionari su najpitomiji i najodaniji.
Pa se malo zadržavamo…
Jedno drugo, kao pred kućom u ljeto
kada pada mrak, ništa se više ne vidi
i zrak je pun slutnje.
Ipak, tvoj lik se izdvaja
Iz svih meni dosad poznatih oblika.
Još me samo malo pričekaj…
Danas je nedjelja.
Oprala sam kosu.
Ne moramo nikud.
Osim na Kubu…
* * *
Nama treba soba s dvije sobe
za prostor koji vučemo za sobom.
Trebaju nam dva ormara,
za tvoje stvari i za moje stvari.
Jedan krevet na ravnom
da se ne prelijevamo jedno u drugo.
Dva dana u tjednu
da se dvaput tjedno poželimo.
Meni,
još barem dva milimetra u visinu
da mogu predviđati širinu tvog osmijeha
dok ujutro izlaziš iz kupaone.
Tebi,
zadnja rata za kredit
koja postaje ljubavno pismo
dok čekaš u redu u banci.