Okupat će me hladna bjelina
Licem mi prosuti
Bijele krijesnice
I dok zrak razdvaja tišinu
Na fijuk i uzdah
Zagnjurit ću
Ruke među zelene iglice
Ulje se u njima smrznulo
Sunce je skriveno duboko
Do posljednje žilice
Proklizilo je poput
Kapi kakva opojna vina
Što je u kutu usana
Zastalo da bi ga baš
Ti
Pokupio.
Protrljaj rukama moju kožu
I na dlanovima
Ostat će ti ulje
S mirisima
Noći i snijega.
Pahulje će se još rojiti
Poput leptira
Što iz trbuha prolete
Zaobišavši srce
Zalede ti dah i u glavu
Pošalju tisući malih bijelih
Svjetlucavih krijesnica.
Znaš li da snijeg zapravo žari
Kad u njega zariješ nokte?
Kao kad zariješ u nečiju kožu.
Šuti... neka ti krijesnice ispune uši
I prorez u tišinu bit će ispunjen
Zlatnim zvukovima.
A ipak, ipak...
Pahulje će ipak postati dio mene.
Post je objavljen 22.02.2005. u 08:53 sati.