Prije svega želim zahvaliti svima na komentarima prošlog posta, puno je dragih ljudi ovdje. Dakle, dugujem barem djelomičnu informaciju o tome što se događa...
Ponovno sam jučer vadila betu i pala je za 10000. No, ginekolog i neki liječnici tvrde da je to još uvijek sasvim normalno jer su oscilacije + i - normalne. Također se takve stvari događaju na visokim vrijednostima poput moje i tvrde da ovakva razlika nije nimalo zabrinjavajuća. A ono što u cijeloj priči najviše ohrabruje jest da moji standardni simptomi (natečene grudi i nogobolja) idu dalje... Dapače, prije dva dana sam jedva zaspala koliko me u prsima boljelo. U svakom slučaju, vidjet ćemo. Više nema smisla bilo što drugo učiniti nego strpiti se i pričekati...
Mnogi kažu kako je ženama prije UZV možda bilo lakše i moram priznati da sam sklona prikloniti se takvom načinu razmišljanja. Baš sam otvorila topice na trudničkim forumima vezane uz ovu temu i jedna mi je žena odlično rekla: od UZV ponekad više štete nego koristi. Kaže da je ovakvih i sličnih priča (premali, preveliki plod) i slično bilo puno i žene su često očajavale da bi na kraju sve ok ispalo. I rekla je: "zamisli da si samo vadila betu kako bi sad bila sretna? beta je visoka ti se dobro osjećaš...". Zaista i jest tako. Odlično se osjećam, mislim da se čak osjećam previše dobro za pobačaj...
Znam kako se žena osjeća kad nema trudnoće i ovo nije to. Naravno, ne mora me se podsjećati na autosugestiju, na lažne trudnoće (pa ako je tada moguće isprovocirati natečene grudi, još je lakše to izvesti sada) i slično. Dakle, stavimo fizičke simptome na stranu, stvar je u miru koji osjećam...
Vidjet ćemo. U petak bih trebala ponoviti UZV iako još nisam sigurna da ću to učiniti. Da mogu, otputovala bih zaista negdje daleko kao što mi je i LA Woman savjetovala, ali nisam u mogućnosti. Nije izvedivo, prije svega financijski. Šteta jer iskreno mislim da bi mi upravo samoća i tišina ovoga trena koristili bolje od bilo kakve terapije... Zapravo imam osjećaj da me najviše iscrpljuje činjenica da nisam jedina koja sam trudna, svi oko mene misle da moraju biti trudni sa mnom pa zelene od brige. Dolka je imala pravo - njihova briga zaista jest najveće opterećenje. S druge strane ih razumijem jer uvijek je teže onima u publici nego igračima na terenu... :)
Iako je ovo digresija, ipak želim za kraj napisati poseban komentar za papija za kojeg se ipak nadam da će švrljati drugim blogovima jer osobno za njegovu neukusnu "šalu" nemam ni najmanje smisla (naime, nikad nisam znala pričati viceve na sprovodima i u sličnim prilikama, niti mi se to sviđalo): odnos sa mojim dragim je moja vrlo privatna stvar i ako stavljam svoje osjećaje na tapetu, ne znači da ću to učiniti i sa njegovima. To je dio naše intime, pa me poštedi u buduće komentara, a posebno svojeg kućnog odgoja. Bezobraština koja se njeguje kao dio "imagea" i koja bi trebala biti simpatična, osobno mi se gadi. I ako ja ne silujem tvoj virtualni prostor svojim komentarima koji ti se zasigurno nebi sviđali, molim da i ti ostaviš moj na miru. Nadam se da je tu točka po pitanju komentara o papiju. Zaista me ne zanima kakva je on osoba i što on jest ili nije zaista mislio. Nikoga ovdje ne analiziram kao čovjeka jer nikoga niti ne poznajem. Ovo je pisani prostor gdje svatko može napisati što hoće, svatko to može pročitati i imati svoje mišljenje o tome. Dakle, papi ima svoj blog i prostor za komentare. I dobro je da postoji sloboda pisanja i govora, barem negdje...
Post je objavljen 22.02.2005. u 06:49 sati.