tvoj dodir gnječi moje srce,
tvoje riječi prodiru i dublje
u ponor moje duše
gdje još vrisak odjekuje
moja tama je nestala,
samoću i strah zaboravljam
na nebu ljubičastih oblaka
pletem mrežu vatre
u meni bit ćeš vječan
i kad izgoriš,živjet ćeš.
plamen smrti...ne boj se
ono bitno ostaje
skriveno od suza
zadržano u dubini daha
sad ga gledam, na prozorskom staklu
dio moje duše, tako sam i gol
znam,pahulje će ga milovati,
a tvoje vrele usne otopiti
sretna sam....
la margot&kaya
Post je objavljen 22.02.2005. u 00:33 sati.