E najdraži moji, ja Vam ne znam kud se prvo okrenuti od obaveza, svi mi puno falite, to Vam ne moram ni govoriti. Danas je evo prva večer nakon svega da sam malo slobodna, a i sad je već puno sati. Nisam baš imala ni puno inspiracije ovih dana, odnosno jesam, ali ju nisam uspjela prenjeti na papir, pa ću Vam sad pokloniti jednu pjesmu koju sam napisala davnih dana, jednu meni od svih, u počecima, najdražu...
12. 03. 1998 DUH ŽIVOTA
Volim živjeti u prirodi,
slušati cvrkut ptica
i šapat vjetra,
jer to je dio mene,
jer to čini moj duh,
moje misli, moje sve.
I gdje gdje, ukomponirat
ću tu kao najljepšu
notu moje simfonije
jedan dur prijateljstva
i jedan mol ljubavi,
i moje ja biti će
uzvišeno.
Ali ipak tražit će još,
jer duhu nikada dosta
ono želi nove spoznaje,
želi ispuniti sve udubine
svog prostranstva
i smjestiti najljepše trenutke
na vrhove svojih planina.
Bez duha bili bismo prazni,
a duh bi bio prazan
bez našeg burnog života.
Zato treba živjeti
u duhu, a duh
treba živjeti u nama.
Naš duh treba biti
riznica svega onog lijepog
što izlazi iz naših usta
i čemu se dive
sudionici u prijateljstvu
našeg života.
Post je objavljen 21.02.2005. u 22:42 sati.