Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/cranberrie

Marketing

Kad su muškarci bolesni...

Vrijeme je prehlada i gripe. Za mene ništa novo. Ja sam bolesna već od 01.10. pa tamo negdje do 01.04. Šmrcam, svako malo upala grla, maramice i andol C su mi zimska oprema. Tu i tamo me ulovi temperatura i to uglavnom prehodam jer se ne usudim uzeti bolovanje.

Eh, od jučer je moj mužić bolestan. Jučer je malo šmrcao ali sam ga nakrcala andolom C u nadi da će mu danas biti bolje. Ali, uzalud moj trud, kad on jutros mene na posao vozi u natikačama i proljetnoj jakni, i kad na poslu hoda u majičici a nije im baš najtoplije.

Danas me je pokupio na poslu u pola šest i do sada me je uspio dovesti na rub živčanog sloma.
Naš razgovor teče otprilike ovako:

On: Bok ljubavi...
Ja: Cmok... uf topli si... jel ti bolje?
On: Nije... jooooj...
Ja: Stani u apoteci da kupimo još andola c
On: Ma dali smo već 500 kn na te tvoje andole...
Ja: Ali vidiš da djeluju...
On: Ma joj... ne... skuhat ću si čaj i bit ću dobro
Ja: Baš me briga... samo mi nemoj cmugati cijeli dan

Dolazimo doma.

On: Kaj ima za ručak?
Ja: Piletina i njoke ću još napravit sa gorgonzolom
On: Kaj piletina od jučer?
Ja: Neeee... sad ću časkom napohat... Normalno da je od jučer... Neću to valjda bacit...
On: Kaj bumo sad to jeli cijeli tjedan! Jooooj... kak mi nije dobro...
Ja: Jest ćemo dok ima!!!
On: Joooj...
Ja: Legni si dok ja napravim ručak...
On: Zima mi je... Jooooj...
Ja: Legni si i pokrij se...
On: Joooooj... Jooj... Jooooooj....

Ja već iznervirana kuham nesretne njoke i juhicu za mog dragog mužića.
Svako malo iz sobe dopire: Jooooj...

Ručamo i on cijelo vrijeme cmuže. Joooj pa jooooj... Već mi se tlak lagano diže.

Ja: Daj prestani cmugat... nemaš 5 godina
On: Joooj... kad mi nije dobro.
Ja: Znam da ti nije dobro ali pretjeruješ.
On: Joooj
Ja: Prestani više jer ću te zveknut u glavu
On sad namjerno: Joooj...

Naravno da mu niš nije valjalo i sve mu je bilo bez okusa kad je bolestan ali bitno da je stalno zanovijetao.

On: Juha mi nije dosta slana
Ja: Dosta je slana, i preslana je... bolestan si i nemaš apetita... Jedi, bitno da je toplo... To ti je dobro za grlo.
On: Joooooj...

Ja okrećem očima i stvarno sam luda.

On reže piletinu i vrda po tom bataku i njokama.

On: Nemrem... jooooj... idem si leći
Ja: Odi, bar si juhu pojeo...
On: Idem... jooooj...
Ja: Pokrij se...
On: Budem... Jooooj.... Ljubavi?
Ja: Kaj je?
On: Hoćeš mi donjet maramice?
Ja: Evo
On: Joooj...
On: Ljubavi?
Ja: Kaj?!?
On: Hoćeš mi skuhat čajeka? Ja sam tebi skuhao sto čajeka dok si ti bila bolesna...
Ja: Hoću. Koji ćeš?
On: Jooooj... mmmm... lipu bi...
Ja: Nemamo lipu
On: Joooooooj... imamo... kupio sam...
Ja: Nemamo... očito nisi kupio... Kamilica ili šipak?
On: Joooooj... kamilicu... i stavi mi šećera

On gleda posljednju kariku a sve trešti.

On: Jooooj.. boli me glava...
Ja: smanji si televizor i ja ću ti ugasit svjetlo pa će ti biti bolje.

On kihne i sadržaj nosa mu izleti van. Naravno nemre neći maramice. Panika!
On: barambice... brzo... barabice... doneci....
Ja mu donosim. Briše nos uz uzdahe jooooooooj svako malo.

Kuham mu čaj i stavljam cijelu veliku žlicu šećera na pola litre.

On: No buš mi donesla? Neću piti hladan čaj kao ti...
Ja (iznervirana): Pa vrelo ti je još
On: Sam ti donesi... joooooooooj....
Ja: E isti si moj stari... Misliš da je samo tebi loše kad si bolestan... Prestani jaukat, ideš mi na živce!

Donosim mu čaj. Proba i naravno sprži si jezik i naravno bljutavo mu je.

On: Joooooooj.. fuj... daj šećera...
Ja: Stavila sam ti dosta...
On: Jooš mi stavi... jooooooooj...

Stavljam mu još jednu žlicu.

Ponovno kiše i ponovno potraga za maramicama. Naravno ne zna gdje su mu.
Donosim mu cijeli paket papirnatih ubrusa.

Ja: Evo ti. Ovo valjda nećeš izgubiti.
On: Joooooj...

Ja smanjujem tv i gasim svjetlo i sjedam za komp.

On: Jooooj... a skim chataš?
Ja: Ni sa kim...
On: A kaj tipkaš? Joooooj...
Ja: Prestani jaukat i spavaj.
On: Jooooj.. kad me boli... jooooooooj...

Hvala ti Bože, zaspao je i još uvijek spava.

Mislim da ti muškarci trpe bolove kao što mi žene trpimo svaki mjesec, mislim da bi umrli.
Od jedne obične prehlade rade slona, a od gripe umiru. Sve ih boli, muka im je, nemreju više... A ni u ludilu ne bi popili tabletu ili uzeli nešto što će im olakšati, kapi za nos su im smtrni neprijatelj.
I tako... sad se malo odmaram dok se ne probudi... a onda opet: Jooooooooooooj....



Post je objavljen 21.02.2005. u 18:44 sati.