e pa posli ove utakmice, a i rezultata ostalih naši istočni susidi bi slobodno mogli zapivat ovako nešto. izgubili su – nesritno. jer u ovakvoj predstavi bila je stvar samo sriće, a opet... mogli su se izvuć i proć dalje i s porazom. al je fortuna i tu uvukla svoje prste. pa eto, ako je tako tribalo bit neka je.
impresivno je bilo proć inače praznim ulicama grada. iste one koje su večer prije bile nijemi svjedoci samo javnoj rasvjeti, večeras su dilile sriću sa stotinama sugrađana, uglavnom srednjoškolaca koji su svoju sriću, smih i pismu iz prepunih kafića prinili pustom gradu. utakmica se gledala svugdi i malo je onih koji su je propustili? zašto? ne znam. al feeling je bia ka da se prati finale, a ne zadnja utakmica kola. svaki gol naših pračen je skokovima, rukama visoko u zraku i urlicima oduševljenja, a kad smo umisto na +3 pali na -2 ka da niko nije gubia nadu. navijanje kojim bi se tresla i dvorana, koje bi svjetskim prvacima zasigurno bilo dodatni razlog za borbu ka šta je ono u dvorani i bilo, se nastavilo. jer nada umire zadnja, tj nisu je gubili oni na terenu pa bi nada mogla i zivit vjecno. nikome nisu bile jasne izjave u stilu „sa remijem smo sigurni“ ili „ i sa porazom se mozemo provuc“, a zapravo u najgorem slučaju i te su opcije bile u igri. iako se nije svima svidila pisma na čavoglave su svi bili na nogama, a nakon toga za posebno raspoloženje i posebna pisma večeras je naša fešta i ludilo. u zraku ruke, noge... sve osim glava. onda je svita iz kafića prišla na one puste ulice i prva asociacija koja mi je proletila je bila usporedba te mase ljudi sa onom koja se subotom sliva s poljuda.
sada nakon 24:23 mogu vam objasnit one teorije. naime, hrvatska ima 6 bodova, jednako ka i srbija, ali i bolju gol razliku. to znaci da s remijem imamo po 7 bodova sta ce u slucaju pobjede imati i jedna od ostalih dviju reprezentacija. ako pak one igraju neodlučeno imaju po 6 bodova koliko bi s porazom imali i mi, pa bi na poredak utjecala gol razlika. ali to sada više nije važno. hrvatska je u polufinalu. pa je ostvaren i drugi cilj diktiran iz hrs-a. prošli smo skupinu, ušli smo u polutfinale... šta nedostaje? još jedna medalja! :) bojite se za njihove vratove? ma ne brinite, snažni su oni, jaki, izdržljivi. Ako ih nisu srbi polomili neće ni težina medalje više.
we are the champions!!! :)