Odgledah sinoć u sklopu revije filmova nominiranih za Oscara i tog famoznog "Aviatora" koji slovi za najvećeg favorita ovogodišnje dodjele.
Prvo generalni dojam - malo je dosadan i predug. Ne znam, sad nakon gledanja kad su se dojmovi malo slegli, ipak mi nije toliko loš koliko sam u kinu puhanjem od dosade izluđivao svog prijatelja koji obožava hollywoodske spektakle. Mislim, film traje tri sata i prvih sat vremena mi je spor i ništa se bitno ne događa osim pričanja priče o uspjehu jednog bogataša. Poslije se stvari malo krenu razvijat, počinje se i sa psihološkim portretiranjem Howarda Hughesa, njegovo padovi i usponi, borba sa korumpiranim političarima, sa bolesti, sa ljubavnim jadima i to je malo gledljiviji dio filma.
Pozitivna stvar mi je to što sam doznao neke stvari o samom Howardu (npr. da je projektirao avion Hercules, da je bio vlasnik TWA kompanije, da se spičkao s avionom i jedva osta živ...) ali cjelina filma me nije impresionirala. Nemam inače problema ako film dugo traje ali je zanimljiv, međutim, ovaj put sam se ukočio, zabolilo me dupe i sve to ukazuje da me film nije okupirao. Javljaju se i neki elementi iz filma "Beautiful mind" (naime i Howard je patio od psihičkih bolesti koje sam veći dio filma pokušavao dijagnosticirat i došao do zaključka da se radi o opsesivno-kompulzivnom poremećaju te u kasnijim fazama i paranoidnoj shizofreniji).
Preporuka - pogledajte, ali se udobno smjestite. Nećete požaliti ali bar u mom slučaju nećete ni dobiti neki trajniji dojam.
Post je objavljen 21.02.2005. u 11:11 sati.