OK... osim sto mi je zapadao jebeni snijeg u rano jutro, pospricao auto na tramvajskoj stanici, dan ne moze biti gori...
09:05 h
Upadam u ured, direktor je naravno vec ovdje... prati me cinicnim pogledom (citaj: radno vrijeme je od 09:00 ne od 09:05... je, lako je njemu sa njegovim autekom koji ga tak fino dopela kam god da treba... postoje obicni smrtnici mog kalibra koji se voze ZET-om, koji vec po defaultu trokira svaki puta kada zapadne snijeg....
10:00 h
Pokusavam printati jedan privatni dokument.... Kuzim da nemam pojma na koji su mi printer IT-ovi iz firme stavili laptop.... Mahnito trcim po firmi i trazim gdje bi li i na kojem printeru mogla naci ono sto mi je laptop ispljunuo.... Gubim bitku nakon sto me je cistacica pogledala tako da joj je samo falilo da mi pruzi apaurin i casu vode...
10:30
Zovem staru tek toliko da joj se najdraze kcerce javi sa posla.... Niti ne uspijem reci "Bok", vec ulijece sa komentarom kako je vec kraj 2. mjeseca a ja ispit ne dah vec pola godine....
Fakat mrzim ponedjeljak...
OK, zasto ovaj blog?
Razmisljala sam si o tome kako bi na neki dobar nacin mogla iskaliti svoje misljenje... barem sto se tice posla.... Buduci da mi beljenje direktoru iza ledja moze jednog dana donijeti svakakve posljedice, ovo mi je sigurniji nacin....
P.S. ako netko zna nesto o odgoju sibirskih haskija neka mi napise.... jos jedna inovacija koji starci, na moje veliko zadovoljstvo uvode u stan....
Post je objavljen 21.02.2005. u 10:46 sati.