Hrvatska glazbena unija
Uskrs-fest, festival koji 1999. obilježava dvadesetogodišnjicu postojanja, doista zavređuje da mu posvetimo poseban dio ovoga serijala.
Ohrabreni okretom Crkve na Drugom vatikanskom koncilu, mladi Katoličke crkve u Hrvata, kao i ostalih zemalja, pokušavaju prilagoditi liturgiju svojim zahtjevima i željama. Uvode se beat-mise u kojima mladi s električnim orguljama, gitarama i bubnjevima pripremaju liturgiju na sebi svojstven način. S obzirom na to da u početku nisu postojale konkretne smjernice što i kako izvoditi, svatko se snalazio na svoj način - što je često dovodilo da buke i galame koje mnogima, posebice onima zalutalima na takvu vrstu liturgije, nisu odgovarale. Budući da je svaka zajednica mladih pripremala liturgiju na svoj način, došlo se do ideje o prezentaciji glazbenog stvaralaštvo i izvan svoje zajednice, na zajedničkoj smotri. U početku sedamdesetih pokreće se smotra glazbenog stvaralaštva mladih, nazvana - KATOM.
Smotra se održavala u zagrebačkoj Crkvi Sv. Marka Križevčanina, a na njoj su se, uz zajednice mladih i tada vrlo popularne VIS-ove Žeteoce, Kristofore i Quo vadis, istaknuli i kantautori, među njima i Ivica Percl.
Po uzoru na KATOM, Katehetski centar Zagrebačke nadbiskupije, pod vodstvom isusovca p. Božidara Nagyja, pokreće 1978. smotru glazbeno-duhovnog stvaralaštve mladih u povodu obljetnice Ivana Mertza. Potaknut odzivom i uspjehom smotre, p. Nagy sa suradnicima sljedeće godine, 22. IV. 1979., u Dječačkom sjemeništu na Šalati, organizira prvi Uskrs-fest pod nazivom Festival duhovne glazbe Zagreb 1979. To je, po uzoru na KATOM, bila smotra stvaralaštva mladih - glazbenoga stvaralaštva (autorskog i reproduktivnog), poezije te ritmike. Program je trajao oko pet sati a u njemu je sudjelovalo približno 180 izvođača. Sljedeće je godine odlučeno da smotra bude festivalskoga tipa, tj. da se na njoj izvode samo novoskladane pjesme. Kako dvorana Dječačkog sjemeništa postaje pretijesna, 1982. Uskrs-fest seli u crkvu u Sigetu, gdje će se dalje edovito održavati, osim godine 1989., kada je bio na otvorenom, u dvorištu Dječačkog sjemeništa. Cibonina je dvorana 1990. bila prvi prostor u kojem je održan Uskrs-fest izvan crkvenih prostora; potom slijedi pauza, prouzročena ratnim zbivanjima. Na inicijativu nekolicine entuzijasta, 1994. obnavlja se Uskrs-fest, te godine samo kao smotra, a sljedeće opet u festivalskom obliku.
Uskrs-fest, kao smotra glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih, bio je poprište raznolikih glazbenih stilova - od šansone i zabavne glazbe do različitih smjerova rocka (pop-rocka, neoklasičnog rocka, heavy metala, disca, funkyja, techna...), bilo je to pravo glazbeno šarenilo. Većina je pjesama bila namijenjena izvanliturgijskom izvođenje ali je bilo i pokušaja da se u liturgiju specijaliziranog oblika unesu neki od glazbenih elemenata današnjice.
U proteklih 19 godina nastupilo je mnoštvo izvođača, nemoguće bi ih bilo sve nabrojati, stoga ćemo, kao zanimljivost, navesti samo neke, danas poznate članove Uskrs-festa.
Danijela Martinović osvojila je 1989. nagradu za ukupni dojam izvodeći skladbu Nikše Krpetića Sv. Pričest (Duo Hosana). Damir Lipošek, gitarist Prljavog kazališta, kao član Karizme 1983. osvaja prvu nagradu ocjenjivačkoga suda sa skladbom Gospodin je, a nastupao je i 1982. godine. U Karizmi su, od 1983. do 1988., svirali mnogi danas vrhunski glazbenici hrvatske rock i jazz scene, a nastupali su i na Uskrs-festu: Kruno Levačić, Jura Nenad Vrandečić, Miroslav Kadoić, Gordan Dorvak, Nenad Rožić, Miljenko Vuić i Tomislav Vlašić. Tomislav Brajša je 1988. godine osvojio treću nagradu ocjenjivačkoga suda skladbom Nikše Krpetića Ti Kriste sam si. Toni Cetinski se 1989.i 1990. pojavljuje na Uskrs-festu kao bubnjar riječke skupine Sion. Jezgro Big Banda St. Joseph činili su Borivoj Vincetić, Bruno Kovačić te Mario Kapetanić. Šef zabavnih glazbenjaka Hrvatskoga radija Ivica Antunović pojavljuje se na Uskrs-festu 1983. godine kao skladatelj skladbe Uskrsli Gospodin koju je izvela stenjevačka zajednica mladih. Aranžer i bubnjar Joža Cvitanović nekoliko je godina nastupao kao glazbenik Čede Antolića, gitarista Branimir Novak već nekoliko godina nastupa sa Hosanom, a Branko Požgajec već je nekoliko godina član ocjenjivačkoga suda.
Uskrs-fest je ipak mnogo više bio smotra glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih nego klasični festival, no, bez obzira na to, ocjenjivački je sud izdvajao skladbe koje bi trebale biti uzor kvalitetne glazbe, teksta, ideje, izvedbe ili inovacije. Najviše nagrađenih skladbi imaju Slavko Nedić (šest kao skladatelj, nagrada za aranžman te posebna pohvala za najoriginalniju skladbu), Čedo Antolić (pet nagrađenih skladbi te nagrada za tekst i izvedbu), Nikša Krpetić (četiri nagrađene skladbe), slijede Forte Piano Club (za tri nastupa - tri nagrade), pa Emilio Kutleša, Fides i Electro Spiritus. Slavodobitnici su bili i dubrovački Mladi Mala braća, Željka Marinović, Crisinus, 5 D, Gospa od Zdravlja iz Splita, riječki Sinaj i Noa, sarajevski Pax, janjevačka Oaza...
Organizaciju festivala od početka vodi Katehetski centar Zagrebačke nadbiskupije, odnosno njegovi ravnatelji - najprije p. Božidar Nagy, poslije vlč. Andrija Kišiček, a od 1994. vlč. Zvonimir Kurečić. Ipak, mnogi se i danas sjećaju zlatnih vremena Uskrs-festa, kada je glavnu riječ pri organizaciji, u ime Glasa koncila kao glavnog pokrovitelja, imao vlč. Mijo Gabrić, i sam bio glazbenik - bubnjar legendarnih Žeteoca.
Premda se u posljednje vrijeme pojavilo nekoliko novih festivala duhovne glazbe, od kojih valja izdvojiti FRAMA-fest, Uskrs-fest ostaje festival razrađene i potvrđene kvalitete te jasnih ciljeva, a što se organizacije tiče - nadamo se boljim vremenima, prisjećajući se dobrih starih, kada su ga radili oni koji su ga istinski voljeli! Kolumna je rađena u suradnji s emisijom Sacro ritam, koju možete slušati svakoga petka 20, 30 do 22,00 na valovima Hrvatskoga katoličkog radija.
Post je objavljen 20.02.2005. u 22:30 sati.