I eto tako, rođendan mi je jupiiiii!!!! Malo sam umoran. Od nogometa danas ujutro. Koji nije bio baš najbolji nogomet ikad, ali dobro, razgiban jesam. Svima Vama koji ste mi čestitali, još jednom se najljepše zahvaljujem, a Vi koji se niste udostojili to napraviti vidjeti ćete što će Vam moj telekinetički um učiniti.
Slavlja nije bilo. Proslavio sam sa nekoliko prijatelja žderući kebab u opskurnoj birtijusini povrh Tkalčićeve ulice. Na poklon sam do sad dobio:
- traperice modernog kroja od oca i majke
- šlape za po doma od sestre
- novu posteljinu od bake mi
- nešto novaca od familije
- prazne cedee od bratića i njegove žene
- pornić "Mlade debitantice" od Vođe, drugog bratića
- poster Ljube Česića - Rojsa od Verna.
- puzzle sa slikom sebe i Margerete i the Zizi kako me ljube u rumene obraze od njih samih
Zadovoljan za sada. Vidjeti ćemo kako će se situacija razvijati dalje.
Baš sam maloprije bio na zahodu na odsluživanju broja dva i razmišljao. Zar ne bi bilo super da se svi rađaju i umiru na isti dan. Tako bi, kad zbilja umru, bilo puno lakše ljudima koji su ih voljeli, jer bi ih se uvijek sjetili samo jednom u godini. Znate ono, "Uh, da je danas živ, bio bi mu rođendan" i "Uh, na današnji dan je umro". Da se rodimo i umremo na isti dan, onda bi bilo: "Uh, na današnji dan se i rodio i umro. Ne moramo ga se više sjećati ove godine". U biti, kad bolje razmislim, najbolje bi bilo da sve važne stvari u životu čovjek napravi na datum rođenja. Nek se ženi na datum rođenja, nek diplomira na datum rođenja, nek se prvi put poljubi na datum rođenja... Da.... Sad sam ga malo prećero....
Ništa, idem ja sada do Irmina stana, gdje ćemo u izostanku Irme, mi muškarci igrati Playstation i vjerojatno podrigivati, prditi i smijati se tome kao djeca. Viskonprk!
Post je objavljen 20.02.2005. u 19:41 sati.