pravio sam se važan. ali nisam mogao podnijeti da mi neko dijete zabrinuto govori da izgledam loše. pobjegao sam. ne znam gdje sam sve bio. sad plačem, i smijem se, sve sam sebi. gledam u ovu svoju suludu sobu, kradem cimerove cigarete i vrištao bih. i mislim: neću više nikad piti. a hoću. šta drugo da radim? laku noć. sloboda je zajebana stvar. zašto ne vrištim? jer sam trijezan. strašno trijezan, zapravo. blijed kao krpa, a trijezan. o da, sažalite se nada mnom. hihi. laku noć. zimski san. idem odspavati zimski san, ne budi me. hoću spavati do mile volje.
Post je objavljen 20.02.2005. u 07:32 sati.