Marketing
B-day
Danas sam bila animatorica na dječjem rođendanu iliti kako su me zvali "teta". Uf još mi se diže kosa od te riječi, pa i ja sam još dijete! U principu ne radim takve stvari, ali ovo je bio rođendan moje sestre pa sam pristala. I eto tako je na moju sestričnu i mene pao zadatak da 3 sata zabavljamo 20-ak djece u predpubertetskoj dobi, što bi otprilike značilo: djeca koja su umišljena, bahata, divlja, uživaju u prolijevanju pića i razbijanju boca... Za jednu curu nisam mogla vjerovati što priča- hvalila se kako je već promijenila 5 mobitela, i to sve one najbolje modele, a ima tek 11 godina! Čovječe ja sam sa 12 godina jedva nažicala starce da mi ga kupe. Znam, znam.. generacije se mijenjaju, ali ipak nije li ovo pretjerano? Brisala sam pod više nego što sam ga cijeli život brisala, nadglasavala sam J.Lo koja je treštala iz zvučnika, bila draga i slatka, zabavljala ih- uglavnom, obavila sam posao zajedno sa sestričnom. Za to smo dobile 200 kn svaka što je ok, ali nakon te muke meni je samo jedna misao pala na pamet: Uz ovih 200 kn moraju mi platiti i psihoterapiju koju sam si ja odmah tamo pripisala- čim je mama izašla kroz vrata, naručila sam si jednu tequillicu, kasnije sam se našla s frendicama i popila 2 kokteličića i da vidite kako djeluje- odmah sam se opustila i zaboravila na zvuk 20 glasova koji su se derali u mojoj glavi... Možda bi si kao završni dio terapije trebala pripisati i shopping, točnije jedan slatki žuti sako koji sam vidjela. Ma šalim se, piće je ipak učinilo svoje- djeluje brzo i efikasno. Cheers!
Post je objavljen 19.02.2005. u 23:31 sati.