Dječji smjeh čuo se s igrališta. Žuti tobogan, par ljuljački, te šarena lopta na mirisnoj travi blještali su pod suncem. Sve je žuborilo veselim bojama i razigranim glasovima. Plavo nebo lebdjelo je grleći sunčeve zrake. A lagani, topli vjetar dodirom bi pomaknuo tek koji pupoljak drveta…
Lagano je zakoračila djevojčica svijetle puti, crne kose i odjeće. Čuvši njen hod, neka životinja je hitro pobjegla do što daljeg stabla. Svojim mističnim izgledom djevojčica je prkosila sunčevoj svjetlosti. Ni ona, ni sunce, nisu posustajali zureći jedno u drugog.
Djeca su je gledala, ne skrivajući podrugljivi šapat. Bila je drukčija od svih tamo, smatrali su je čudakinjom. Lagano je koračala do jedne od ljuljačka. Djevojčice koje su tamo bile odgurnu ju i podrugljivo joj se nasmiju. Vidjevši da ne reagira, ostavile su je na miru, te otišle dalje. A ona, nije izustila ni dah. Djevojčica se zaljuljala, te uživala osjećajući kako joj se koža ježi od vjetra. Šupljim pogledom je tražila drugu djecu, ali primijetila je kako sva odlaze.
Opet isto, ponavlja se. Znala je da to mora učiniti. Nisu joj ostavila izbora, djeca su to zaslužila.
Nasmijala se dok je prizivala oblak da prekrije sunce. Njena koža mora ostati bijela, tako da bi lakše na njoj našla uspomene. Sada zna, vrijeme je da oživi jednu od njih. Ljuljajući se para šav na ruci. Crna krv nabubri i pohlepno se izlije nježnom kožom. Prestane se ljuljati te pusti da kap krvi padne na zelenu vlat trave. Lagano se slije niz vlat, te dopre do zemlje koja ju proždrljivo upije.
Njeni mali prijatelji čuli su njen poziv. Oni bi ga uvijek čuli, nikad ne bi okrenuli leđa, te joj se rugali. Sporo gmižući približavali su se površini. Svojim struganjem proizvodili su jecaje čineći travu suhom, i crnom. Kad izađu na površinu ne smije ih dočekati svjetlost. Ona je to znala, te je zrak svojim šupljim očima obojila u crno.
Crvi su napokon izašli na tlo. Djevojčica im pokloni svoj osmijeh straha, a oni uživaju hraneći se njime. Prisloni ruku na tlo, a crvi cvileći dogmižu do njenog šava natopljenog crninom. Oštrinom zubi zabodu se u kožu, te sišu. Uvlače u sebe bez milosti, dok ne postanu siti.
Nahranivši se, zastanu. Znali su, sada slijedi da joj daju nešto, zauzvrat. Djevojčica im se sretno nasmiješila i zahvalila im.
Krenuli su prema domovima dječurlije.
Ni ovog je puta nisu iznevjerili.
Post je objavljen 19.02.2005. u 19:15 sati.