Pripovjedač, romansijer, pjesnik. Osnovnu školu završio je u Godijevu, a zatim je pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju. Gimnaziju je završio u Vranju, a pravo diplomirao u Beogradu. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata radio je kao sudski službenik u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradiški i Banjoj Luci, a pred kraj rata izišao na partizanski teritorij i bio dopisnik TANJUG-a. Od 1947. godine živio je u Sarajevu, gde je do kraja radnoga vijeka radio u literarnoj redakciji Radio-Sarajeva. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu 1989. godine. Već kao gimnazijalac u Skoplju Sijarić se počeo baviti pisanjem pjesama, koje su u knjigama objavljene tek 1988. (Lirika) i 1990. (Koliba na nebu). No, njegov raskošni umjetnički dar bio je prije svega pripovjedački, i na najpotpuniji način se ostvario u mnogobrojnim pričama i romanima s temama iz rodnoga Sandžaka i iz balkanske historije. ]amil Sijarić objavio je romane Bihorci (1955), Mojkovačka bitka (1968), Konak (1971), Carska vojska (1976), Raška zemlja Rascia (1979), te zbirke pripovjedaka Ram Bulja (1953), Zelen prsten na vodi (1957), Naša snaha i mi momci (1962), Sablja (1969), Na putu putnici (1970), Kad djevojka spava, to je kao da mirišu jabuke (1973), Francuski pamuk (1980), Priče kod vode (1982), Pripovijetke (1985), Rimski prsten (1985), Pripovijetke (1987), Drvo kraj Akova (1990).
Post je objavljen 19.02.2005. u 18:18 sati.