Malo sam razmišljala o toj nepravdi u svijetu, o tome kako zapravo nemam pravih prijateljica jer su sve moje prijateljice zavidne na mene jer zahvaljujući svojih tjelesnim i umnim atributima uvijek dobijem ono što hoću, o tome kako se stalno svađam sa starom, o tome kako se moj pas u zadnje vrijeme ponaša čudno prema meni, o tome kako me svi muškarci žele zbog mog tijela a ne zbog mog uma, o tome što je svijet tako zao, što su ljudi tako pokvareni, što postoje prljavi kršćani, što nam Hrvatskom slobodno šetaju nigeri, što svi metalke smatraju glupim kurvama koje se registriraju na čmar net samo da dobiju društveno priznanje kako su one mračne i zle, i mrcinski NSBM muški kurac, što nemam para da kupim onaj latex-čipka-til korzet sa jednog odličnog goth sitea, što.... :(((((((( i odlučila sam umrijeti! Jer zašto da živim, ja nemam ništa! Posegnula sam za kuhinjskim nožem i...ne, ne mogu to sve opisivati, prebolno je, još jedan neuspjeli pokušaj mog suicida...Oh Bože, zašto mi se to događa, zašto samo ja patim, više ne mogu podnijeti toliku radost oko sebe i toliku bol u sebi...Ne, ne, ne, zašto, zašto ne mogu okončati....nikad sebe nisam smatrala kukavicom, ali ocito to jesam..prokleti život, prokleti strah, prokleta nepodnošljiva bol, prokleta tama u mome srcu...Evo vam, evo sto je ispalo od svega, evo vam, evo vam!!!!!!!!!!!!!........................

If you wonder what drove me insane,
take a look at my scars.
They go deeper than the skin........
:'(
Post je objavljen 19.02.2005. u 00:37 sati.