Samo zato jer je pisac ovih redova tu i tamo umno zaostao, morati ću Vas opet sve natjerati da ponovo glasate. Zaboravio sam, naime, stisnuti jedan naoko nevažni OK prilikom registracije, pa se Vaši glasovi nisu zabilježili. Stoga, ako Vam nije teško, stisnite opet. Ovaj put ću Vam dozvoliti da sami odaberete svoju ocjenu, makar mislim da i sami znate koju treba odabrati. (Trenutno se držim za sljepoočnice i mantram. Mmmmmmmmmmmmmmmmmmmm.....Haaaaaaaammmmmmmmmmmmmmm). OK, to smo obavili.
Sutra smo Vern i ja trebali slaviti svoje rođendane. Njegov je sutra, moj prekosutra. Slavlje se trebalo odvijati u Irminom stanu, ali Irma se razboljela, a bogami, razbolio se i Richard. Leže u svojim krevetima još od srijede i pate od gripa raznih vrsta. Stoga se naš mali žur prebacuje za sljedeći vikend. Kao da mi i paše takav razvoj situacije. Ne znam točno zašto, ali nekako mislim da će sljedeći vikend biti prikladniji za takove radnje.
Irma i Richard nisu jedini koji od srijede ne izlaze iz kuće. OK, ja izlazim samo da odem na posao, ali protekla dva dana samo sam buljio u televizor. Još uvijek sam sav u čudu od količine programa koji su mi na raspolaganju. Ali nekako najdraže mi je upaliti televizor oko osam ujutro i vidjeti da se u to doba može pogledati seksualni film na televiziji. Ono, čak se malo i iznenadim. Mijenjam programe, kada ono odjednom... BAM... pimpek i dupe u krupnom planu. Stenjanje mlade azijatske dame, dok afroamerička mrga od ljudine obavlja svoje u rupu iz koje obično izlaze fekalije. I što drugo napraviti do li malo istenirati donji dio desne ruke. Da se kasnije u danu može lakše pisati olovkom. Samo zato. Ništa opsceno.
A uz svo to gledanje televizije, ostaje mi ipak jedno desetak sati u danu koje provodim na poslu, sa slušalicama na ušima, sa muzikom u istim tim ušima i sa sjetnim pogledom u očima, jer ta muzika potiče na razmišljanja, a ona su sjetna. Nije ih bilo neko vrijeme, ali evo ih opet, dođu samo na trenutak, pa odu, ali svakako ostave svoj trag. Najrađe bi postupio kao stric Teo. Popeo bi se na drvo i proderao se: Voglio una donna!! (valjda sam dobro napisao). Ali, u blizini nema drveća, a i da ima, ja se ne bi mogao popesti na jedno, jer sam gradsko dijete koje ne može ni preko ograde od metar i pol bez lopovske*. A isto tako vjerojatno bi se samo muškarci zaustavljali, pa onda ništa od toga.
Počastio sam se novim cedeom. Kupio sam si novog Bonnie "Prince" Billy-a. Ali ne znam da li je dobar, jer sam prezauzet gledanjem televizije. Jednom ću Vam reći da li valja ili ne. Malo kad popusti TV groznica. Ništa, krenuti ću sada svojim putem, a Vi nemojte molim Vas zaboraviti kliknuti tamo desno na brojku koju želite. Mmmmmmmmmmmm....Haaaaaaaaammmmmmmmmmmmmmm...
* Lopovska (objašnjeno primjerom) – prilikom krađe trešanja iz susjedova vrta potrebno je preskočiti ogradu. Ako su prisutna dva lopova, jedan sigurno ne može zbog poveće kilaže i smanjene mišićne mase preskočiti ogradu, te mu drugi sudionik pljačke daje lopovsku. Ispreplete prste lijeve ruke sa prstima desne, te okrene tako skupljene dlanove unutrašnjom stranom prema nebu. Deblji i slabiji lopov tada stavlja svoju nogu na isprepletene dlanove sposobnijeg lopova. U trenutku stavljanja noge na isprepletene dlanove prizor izdaleka izgleda kao da deblji i slabiji lopov ima jednu nogu u onoj kožnoj stvari koja visi sa sedla, a gdje kauboji stavljaju svoje noge obućene u kaubojske čizme sa mamuzama. Ali, to izdaleka može samo tako izgledati. Lopov sa isprepletenim dlanovima tada, koristeći svu svoju snagu podiže debljeg i slabijeg lopova, kojemu je onda, jasno, lakše prijeći ogradu. Cijeli taj proces, naziva se u slengu "LOPOVSKA".
Post je objavljen 18.02.2005. u 18:17 sati.