Da li ste ikada ramisljali o prošlom životu? Ja jesam, i to ozbiljno, bez zezancije. Oduvijek me zanimalo čim sam se bavio, što sam radio koje sam nacionalnosti bio. Posto sam lud za latino kulturom i svim latino, pretpostavljam da sam bio Španjolac, Portugalac, Brazilac ili možda Talijan (ali ipak mislim da ne!).
Kada na televiziji skužim da se radi o nečem u Španjolskoj, npr. dokumentarac o flamencu, o Portugalu (Nedavno je bio dokumentarac o Fadu) jednostvano mi dodje da vrištim po sobi. Uživim se i vjerovali ili ne, doživim takvu ekstazu da mi suze počnu ići na oči.
Posebna su priča himne. Kao nogometni fan, moj nogometni-fan-život obilježilo je SP u Francuskoj 98. Navijao sam za Brazil. Kad god bi zasvirala njihova himna i kamera snimala igrače, imao sam osjećaj da sam na terenu, među njima i pucao me adrenalin. Ne moram opisivati razočaranje koje sam doživio kad je Brazil izgubio od Francuske u finalu. Nosio sam dres Roberta Carlosa s brojem 6 taj dan. U srednjoj su me prozvali Brazilac zbog te majce. Kad sam sanjao o nogometnoj karijeri (ako zelite znati razlog propasti, pogledajte zadnji post u 1. mjesecu "nogomet i odjeb") istodobno sam sanjao da ću igrati za Brazil. Nema veze što sam rođen tu u Hrvatskoj.
Ja sam odlučio naućiti himnu Brazila, riječi. Onda nisam znao ni španjolski pa sam non stop citao i ponavljao. Naucio sam 2-3 strofe i to je bilo to. No prije godinu dana jednostavno me pucala želja da to naučim do kraja tako da mogu pjevati po doma u punoj verziji. I vjerovali ili ne, to sam i napravio. I sad je znam cijelu (da, i onaj dio koji se ne pjeve, produzenu verziju himne) s tocnim izgovorom. Nasao sam i link di se himna moze poslusati i kad sam je cuo onako sa bubnjevima i svim ostalim instrumentima. Kad mi fali poletnosti, ili kad sam ful sretan odem na