Imao si noćas , u mom snu, pogled dječaka. Sve je oko nas , u maloj svijetloj sobi, bilo čisto, nevino...a vodili smo ljubav.
Što god radili stalno je negdje lebdio tvoj sretni osmijeh. Moj san je, zapravo bio, prepun tvog osmijeha. Ne znam tumačiti snove, možda netko zna, pa će baciti komentar na post. I kako to da sam te nakon toliko vremena prvi puta sanjala. Zar sam te jučer toliko željela ?
Jedino što znam i u što sam potpuno sigurna. Volim te i voljet ću te...uvijek...uvijek ću te voljeti moj Michelangelo.
Post je objavljen 18.02.2005. u 14:40 sati.