Sumorni balast otkrivenja me odveo u nepoznatom smjeru viđenom u snovima što su me oznojili sinoć. Tražeći slova da formiram riječi spotaknuh se na dokovima usnule luke dok me brod sa crvenim jedrom uze u utrobu svoju. U zjenice moje nasuše tintu da vidim gore od sebe samog. Ruke me meke vode ka toplom, da li je vatra il pakao ne znam. Sramim se sebe jer strah je u meni, ponovo vidjeh očima svojim. Kaiš od vatre je na nogama mojim i duboke rane nesvjesno pravi. Padam u ponor samoga sebe. Zauvijek izgubljen u neznanju svom…..
Post je objavljen 18.02.2005. u 13:40 sati.