Orasac 2032 godina, more je do magistrale.
Sve što se nije moglo prodat je pod morem,
a sve što se moglo prodat – odavno je prodano.
Getro je na Komardi,
Zubak prodava automobile pogonjene vodikom na Ljuti.
Na ulici prva Oraška kladionica JUKA.,
stambena štedionica pod đurđevom Crkvom SKUPOĆA,
do Gromače vode četri trake, na Bračevu brdu golf tereni,
u Čehajima staza za jahanje, cjela Pržina je pretvorena u Diznilend,
na Brani lovište,koleđ u Donjoj Bandi, Crkva je iznajmljena jehovima,
Pašalić na Krstu, Severina kupila kuću pod Bračevim brdom,
Tarik Filipović na Babinoj peči, Thomson na Čerjanu,
dvori predsjednika republike Ljube Česića Rojsa u Konjavcu,
kineska četvrt na Rudinama, a žičara danonočno vozi na Golo Brdo ekskurzije koje dolaze vidit iz cjelog svijeta pa i šire,
posljednih živućih, žicom ograđenih šesnaest autohtonih Orašana.
Nekad je njihovo bilo cijelo selo, od obijesti nisu znali što će,
nije im falilo ni tičijeg mlijeka a sad selo gledaju iz daleka.
Sad se samo sječaju onih priča iz davnina, što su im pričali kala starog komina, preko sedam gora, sedam mora i sedam planina,
kako ih je zajebo agent za prodaju nekretnina.!!!
Sad iza žice čekaju ko če im kost bacit, žive u rezervatu,
to su ORAŠKI INDIJANCI.!!!
Sječamo se starih vremena,
kad bi prošo kroz selo, sve je bilo uređeno,
sve su bili ljepi doci, i živjelo se od place,
a onda su se kroz selo pojavile neke čudne face.
Doduše to su sve neke štrace a i ko zna koje su race.
Škvadrane su glave, sve će stavi u cimenat, nečeš imat đe ubra ni vreću trave.
Post je objavljen 18.02.2005. u 13:38 sati.