...tako su naslovili priču o obljetnici smrti svestranog renesansnog umjetnika Michelangela. Na današnji dan , 18. veljače 1564. godine kada je staro Dioklecijanovo kupalište pretvarao u kršćansku crkvu umro je umjetnik koji je svoju veličinu skrivao u
stalnom nezadovoljstvu i to ne s drugima nego sa samim sobom...
Donato Bramante, graditelj bazilike Sv. Petra u Rimu, preporučio je Papi da Michelangela zaposli oslikavanjem praznog stropa Sikstinske kapele. Možda na visokim skelama padne i skrha vrat ! Uslijedilo je pravo čudo. Michelangelo se četiri godine zatvorio u kapelu i sam, stalno na leđima, s pogledom prema gore, oslikao golem prostor, ostavivši svijetu veličanstveno remek djelo.
...Sinoć sam te sanjala, prvi puta...do sada nisam nikada...čudna je ta priča i nadimak koji sam ti dala...zato i pričam priču o Michelangelu, moj Michelangelo...
Svod Sikstinske kapele...beskrajno te volim...opisat ću san, ne sada, sada ću malo još razmišljati, a onda sve staviti na papir.
Post je objavljen 18.02.2005. u 09:49 sati.