da cu napisat knjigu. jebes mi mater, konacno cu napisat knjigu. i ne moram se bojat za nedostatak inspiracije i taj vjecni bed prve recenice. imam milijardu prvih recenica, ali ova ce se vjerojatno odnosit na to kako sam JEBENO najebo kad napisem knjizicu. zakaj? kao prvo, knjiga ce bit potpuno autobiografska. ali apsolutno. mislim da cu cak sva imena ostavit onak kak jesu. sjebat cu situacije mnogim ljudima, vjerujem, ali ko ga jebe. tesko breme. da li unistit ljudima zivote istinom ili ne? priznat koliko sam smece i licemjer? napisat da su drugi jos 50x puta gori? jebiga. the time has come. sve cu napisat. ali sve.
sve kaj se događalo, moje misli u momentu, stvari za koje vjerojatno ni ja ne znam vise. prisjecat cu se polagano. krenut cu od svoje treće godine. iskreno, sad sam saznao koliko love mogu dobit za to. pa kad sam vec nesposoban za skladistarenje, nisam nesposoban za pisat, jebes mi sve. ako bude srece, u istom razdoblju cu izdat i cd. ali pizdarija je kaj cu se ja MORAT preselit u neku drugu državu. ako me vec ne tuže, željet ce se pobrinut da nikad vise ne potrcim a da mi i hod predstavlja poteskocu. bit ce interesantno. jebiga, kad te odjebu da si za sve nesposoban, radis ono u cem ljudi uzivaju da radis. pokusat cu se sjetit svih zena koje sam posevio. nema sanse da se sjetim. nema mrtve sanse. isuse, barbara radulovic na tv. prekrasna je. ali meni ni zadnja kornjaca, graba, krokodil i stoka od zene nece htjet nakon kaj ja to napisem.
meni je jasno da je ovaj blog malo krepal u zadnje vrijeme. ali pobogu, o nekim stvarima jednostavno nemrem pisat. ne bez love. :D ko ga jebe. pisat cu. a vi cete uzivat. ;)
Post je objavljen 06.06.2004. u 11:05 sati.