Dakle, što da kažem? Doista sam se iznenadila, ugodno, kada sam se danas poslijepodne iznenada našla na cool listi..nešto sam ispravljala gramatiku u svom postu i ponovno ga objavila...vratim se nakon nekog vremena..nema ga na AC listi...Pa gdje je? Sasvim slučajno mi je oko poletjelo lijevo, jer nisam uopće pomislila da je na cool listi već da su neki problemi sa uploadom...kažu, tko se jednom opekao, puše i na hladno, hehehe.
I zatim sam pročitala vaše čestitike..hvala vam, svima, doista od srca...
Lijepo je sebe vidjeti na vrhu, laska svaka promocija, pohvala...bila bih licemjer kada bih tvrdila suprotno. A ja licemjer definitivno nisam.
Čitamo se uzajamno, volimo, uvažavamo..ponekad ne slažemo, polemiziramo i raspravljamo..no uvijek smo ovdje : ja i vi.
Mislim da se prilično poznajemo, no ponekad se i ljudi koji su u braku godinama iznenade kada shvate da svog partnera uopće ne poznaju. A ja bih htjela da vi poznate mene.
Pa, neka onda ovo ovdje što sada čitate a ja pišem, bude moj manifesto, upućen vama...
Kažu, sa vrha je bolji pogled. Kažu i da je čovjek na vrhu često sam. Isto tako, kažu da čovjeka uspjeh mijenja. Ja sam u životu imala sreće, imala sam dosta uspjeha...koji me nije promijenio. Neće me ni Cool lista.
Da se razumijemo, ja moju promociju u cool listu smatram uspjehom. Blog pišem nepuna 4 mjeseca, iako čitam vaše blogove od sredine ljeta, redovito. Što se vidi i na mom računu za Internet. I nije mi žao nijedne lipice.
Moj blog, budimo realni, nije baš lijep, estetski gledano je prilično suhoparan, design mu nije ništa naročito. Ne znam još uvijek postavljati velike slikice, niti više slikica uz post..postovi su gotovo uvijek dugački...ali mislim da iz njega izvirujem ja. Onakva kakva sam doista.
Kada sam počela pisati ovaj blog ( a to je moj jedini blog, jer ja sam izrazito monogamna osoba...kada sam sa jednim, onda samo samo sa njim. A dok traje, dobro je..pusti nek traje.
Isto je i kada je blog u pitanju – monoblogna sam.), znala sam samo jedno : pisati ću ono o čemu razmišljam, što me smeta ili veseli. Bilo je tužnih i sretnih događaja, bila sam ljuta ili isprovocirana nečim, veselilo me i zabavljalo nešto što sam čula, vidjela ili doživjela – no, sve to je bilo, a i biti će unaprijed popraćenom mojim komentarom koji odražava moj stav, ono što doista mislim. A za to sam se spremna boriti. Stoga, ne očekujte nikada od mene da ću biti diplomata – diplomacija mi je bila oduvijek strana, iako sam u svojih 41 godinu i nepuna 3 mjeseca života puno puta shvatila da to nije baš najlakši i najbrži put do uspjeha.
Ne očekujte da ću se predati bez borbe, i da neću stajati iza onoga što sam napisala. Bilo ovdje ili na nekom komentaru.
Očekujte oštru borbu sa mnom, kada me pokušavate uvjeriti da nisam u pravu. Ja ću uvijek cijeniti vaše argumente i vaše stavove,ma koliko se razlikovali od mojih, a ako me argumentirano pobijete priznati ću da sam bila u krivu.
Do sada sam uvijek i svugdje bespogovorno zastupala ideje tolerancije, humanosti, demokracije...nikada neću zastupati totalitarne, nehumane i pomaknute ideje koje se baziraju na nejednakosti, podcjenjivanju i vrijeđanju bilo kojeg pojedinca ili skupine, bilo koje nacije, vjerske, socijalne ili spolne orjentacije.
Vjerski fanatici, zagovaratelji zabrane pobačaja, mrzitelji djece začete uz pomoć asistirane oplodnje in vitro, mučitelji životinja, nasilnici u obitelji...takvi i njima slični u meni neće nikada naći saveznika.
Iako ne prisežem zakletvu za Predsjednika države, niti otvaram predizbornu kampanju, još nekoliko sitnica u ovom mojem manifestu moram nabrojati.
Nikada nisam bila od onih ljudi koji se isključivo povode po modi ili trendu...ne idu mi Gallianove cipele, ma koliko bile trendy. Tako ni ne čitam sve blogove i blogere ma koliko bili cool ili almost cool ili fresh...neki mi ne «idu» ni sa maslom. No, ne smatram za potrebnim da ih vrijeđam i ostavljam ružne komentare...jednostavno ih ne čitam. Što i očekujem od onih kojima ja i moj blog ne idemo. Fair play, ništa više.
Analogno tome, imam cijelu veliku ogromnu hrpu dragih blogova koji su odavno na mojoj cool listi..na mojoj Hall of fame listi...ne onoj desno od ovog posta, već onoj u mojoj glavi...
Kažu već pomalo «corny» vicevi..dva Hrvata, tri stranke...mnogo je bilo polemika o klanovima, grupiranju i frakcijama na blogu. Kao i u životu, tako i ovdje ima ljudi koji se kuže, koje se druže, i onih koji se ne uklapaju...i koji se ljute. Ja sam svoja...bez obzira na «blogovske ljubavi» (kojih imam,naravno..zar netko od vas nema?), otvorena sam za komunikaciju sa svima dobronamjernima. A oni zli, loših namjera, nemojte misliti da činjenica da radim humani posao i da sam položila Hipokratovu zakletvu radi vama u prilog...varate se grdno! Sa zločestima i zlonamjernima koristim sva oružja koja imam na raspolaganju : ruke, noge, nokte, zube...i najubojitije : opaki jezik! A imam ga, vjerujte, i znam ga koristiti. Kažu, kada si u Rimu, ponašaj se kao Rimljani....to je i moj motto...
Ima dana kada ću vas razveseljavati pričicama o mojim prijateljima, mamiti vam sline u usta receptima za finu papicu, daviti pričama o gdinu Bivšem (btw.ispostavilo se da «Odvjetnica» nije uopće završila faks..i da mu želi uvaliti tuđe dijete, hehehe), biti ću razmažena i pričati o kozmetici i lovi koju sam utukla na šminku, krpice i cipelice..jojjj..jedva čekam da kupim neke nove sexy sandalice sa visokom petom....
Nadam se da ću vam pričati i o nekom dobrom novom komadu u mom životu...
U svakom slučaju, teško ćete me se riješiti...blog je postao dio mene, I'm here to stay...
I u dobrom hollywoodskom stilu, no potpuno iskreno, bez prenemaganja kažem :
Voli vas vaša Riječanka :))))
UPDATE : ona pusa sa slikice uz post ide svakome od vas. Cmokkk!!!
Post je objavljen 18.02.2005. u 00:14 sati.