Marketing
Entropična Ane
Imate li osjećaj da vas netko gleda?
Danas sam se sjetila, smirujući se mislima (jer u biljne i ostale preparate ne vjerujem), vremena u kojem sam se užasavala i same pomisli da me netko promatra. Samoj fobiji je vjerojatno pridonijela i činjenica da sam nekoliko godina živjela u niskom prizemlju jednog nebodera radničke četvrti. I ne sumnjam da su ljudi ćirkali. Pa sam stekla naviku da držim prozore vječno zatvorene.
Ipak, podsvjesno, pazila sam kako se ponašam. Jer još uvijek je postojala mogućnost da netko vidi sve.
A onda sam se preselila u Zagreb i to, na moju veliku sreću, našla stan na posljednjem katu jedne zgrade. Ni ptice mi nisu bile ravne! Letjela sam od slobode.
Pogleda
[valjda sam mislila].
Sad, nekoliko godina nakon useljenja, nedostaje mi osjećaj da me netko gleda. Ne, ne zato što sam neka perverznjakuša. Nedostaje mi vlastita korektivna mjera koja se ustalila u mom "prizemnom" dijelu života.
Sistem mi se uneredio.
Post je objavljen 17.02.2005. u 21:24 sati.